Jutrima osunčanim sam te dočekala,
poput dunja čiji se miris širio,
nošen mislima i osjećajima,
podsjećajući na bakine skute,
na djetinjstvo, prvu ljubav, mladost.
Dunja, zrela i mirišljava,
na ormaru, u toplini sjećanja,
kao svjetionik moje duše,
kao znak moga srca.
Ugostila sam te u sebi,
okupala te čarobnim bojama i mirisom,
snove ti uronila u jesen,
mislima te svojim obavila,
kišu ljubavi prosula po nama i ostavila trag,
mirisni trag dunje, da nas sjeća na naše vrijeme,
prije nego prestanemo
trajati i odemo u vječnost.
Tebi sam podarila sebe,
miris svojih snova i ljepotu trenutka
uokvirenu ljubavlju
mirisne dunje.

Čitajte stihove kao poeziju, kao moj izričaj, ne kao moj život. Stihovi koje pišem nemaju uvijek veze sa mojim stvarnim životom. Oni su tek trenutak zabilježen u vremenu, inspiracija koju ne crpim isključivo iz svog života, nego iz realnosti koja me okružuje!

Richard Clayderman - Ballade pour Adeline

Mirisni tragovi u meni

Miris zrele Dunje


"Posrnut ćete, ali nećete pasti; a ako se i desi - izuzetan slučaj - baš i sam pad, nećete se povrijediti nego ćete, čim se pridignete, produžiti mirno i bodro svoj put. Različiti ste od svega oko sebe, sve vam prijeti i sve vas ugrožava, ali vam se ne može ništa zlo i nepopravljivo dogoditi, jer u vama, od začetka vašeg, živi skrivena i neuništiva iskra životne radosti koja je moćnija od svega što vas okružuje. Samo ćete cijelog vijeka, sve do posljednjeg daha, patiti zbog svog neprirodnog položaja u svijetu u koji ste bačeni. Tako se može reći da vam je, kroz sve mijene i obrate dugog života, dvoje zajamčeno i osigurano: duga patnja i sigurna pobjeda."






srijeda,12.03.2008.

Razotkrivanje




Ispričat ću ti jednom
Kako se ljubav pohranjuje
U sigurnost obe srčane komere,
Traje trajanjem bezvremenosti
I odlazi putem ucrtane vječnosti.

Jednom, kad budeš imao vremena,
Pokazat ću ti kuda šetaju
Misli osmišljene, a neporođene,
Gdje se gubi osjećaj nelagode
Dok mi spuštas vješto naramenice,
Utiskujući poljubac na bjelinu kože.
Otkrit ću ti tajnu, koju već dugo čuvam:
Znaš, moja su ramena isklesani stupovi
Što podupiru svemir u njegovoj silini,
Da bi nam plavilo neba krasilo
Sva svitanja budućih dana.
Moje su grudi linije što vode
Mliječnim stazama, do vrenja strasti.
Bedra su moja mramorne stepenice
Kojima kročiš u srce zvjezdanih raspuknuća.

Povest ću te jednom, opožarenim stranicama
Moje unutarnje eruptivnosti, ka vrhuncu,
Gdje se miješaju java i snovi u drhtajima.
Objasnit ću ti na kojim principima djeluju
Svi nagoni u meni, što na inpulsivnost tjeraju.
Obratit ću ti se kao božanstvu, sa oltara vjere,
Da bih ti pokazala gdje je tvoje pravo mjesto.

I bez uzmicanja, hrabro ću izdržati
Sva iskušenja meni predodređena.
Sa prezirom ću ispratiti na stratište
Sve podmukle i podmetnute zavjere i laži.
Samo me još jednom pogledaj,
I dodirom me mekim i toplim osnaži.

Sve sam spremna u ime sreće uraditi,
Zbog jedne iskre iz tvog plavog oka
Što je kao zvijezda vodilja obasjavala
Sve ono u nama, što se moralo sresti.

Stihovi i grafika by Dahlia - Miris dunje
- 05:05 - "Mirisni trag" (0) - "Pohranjen u vječnost" - #


Moj banner:






"Lako je perje pustiti, ali nije ga lako natrag skupiti.
Lako je zapaliti požar ljubavi,
ali tko ga nije spreman uzvraćenom ljubavlju gasiti ~
neodgovorno se poigrava.

Ne reci nikad nikome da ga voliš ako znaš
da ćeš svojom izjavom u njemu probuditi lavinu ljubavi
od koje ćeš pobjeći.
Jer, ranu koju ljubav otvara
samo ista ljubav moze poviti i izliječiti.".....

F.L.