Jutrima osunčanim sam te dočekala,
poput dunja čiji se miris širio,
nošen mislima i osjećajima,
podsjećajući na bakine skute,
na djetinjstvo, prvu ljubav, mladost.
Dunja, zrela i mirišljava,
na ormaru, u toplini sjećanja,
kao svjetionik moje duše,
kao znak moga srca.
Ugostila sam te u sebi,
okupala te čarobnim bojama i mirisom,
snove ti uronila u jesen,
mislima te svojim obavila,
kišu ljubavi prosula po nama i ostavila trag,
mirisni trag dunje, da nas sjeća na naše vrijeme,
prije nego prestanemo
trajati i odemo u vječnost.
Tebi sam podarila sebe,
miris svojih snova i ljepotu trenutka
uokvirenu ljubavlju
mirisne dunje.

Čitajte stihove kao poeziju, kao moj izričaj, ne kao moj život. Stihovi koje pišem nemaju uvijek veze sa mojim stvarnim životom. Oni su tek trenutak zabilježen u vremenu, inspiracija koju ne crpim isključivo iz svog života, nego iz realnosti koja me okružuje!

Richard Clayderman - Ballade pour Adeline

Mirisni tragovi u meni

Miris zrele Dunje


"Posrnut ćete, ali nećete pasti; a ako se i desi - izuzetan slučaj - baš i sam pad, nećete se povrijediti nego ćete, čim se pridignete, produžiti mirno i bodro svoj put. Različiti ste od svega oko sebe, sve vam prijeti i sve vas ugrožava, ali vam se ne može ništa zlo i nepopravljivo dogoditi, jer u vama, od začetka vašeg, živi skrivena i neuništiva iskra životne radosti koja je moćnija od svega što vas okružuje. Samo ćete cijelog vijeka, sve do posljednjeg daha, patiti zbog svog neprirodnog položaja u svijetu u koji ste bačeni. Tako se može reći da vam je, kroz sve mijene i obrate dugog života, dvoje zajamčeno i osigurano: duga patnja i sigurna pobjeda."






četvrtak,28.06.2007.

Okus ljubavi




Uvijek sam dobijala mrvice,
Pa mi je kolač tvoje ljubavi,
Punoćom i slašću okusa,
Očarao i obradovao nepca.


* * *

Na godinama odrastanja
Uklesana važna događanja,
Svi naši solsticiji i ekvinociji.
I mjesečeve mijene, ugravirane,
Na dlanu jedne ruke, rođenjem.
Sva ekliptika u znakovima,
Što nam ih zvijezde podariše.

I poznamo samo jedan put,
Onaj zvjezdani, neomeđeni,
Kojim hodaju sva vremena
I u kojima se broje udisaji.
Dani, poredani kao vojnici,
Svi jednako obučeni, uniformirani,
Sa skrovitom nutrinom čežnje.

I na tom putu zvjezdanom,
Poznam samo jedan most.
Onaj dugin, sa spektrom boja,
Što obale naših srca spaja.

Ne plašim se više ničega,
Osim one nebeske grmljavine,
Kad ti uplašena, ulijećem u naručje,
U svoje jedino sigurno utočište.

Uzdrhtalo srce smiruješ tada poljupcem,
Dok cijedim jedinu moguću misao
U čašu života, kao entimemu:
Sladak je okus ove naše ljubavi.


Image Hosted by ImageShack.us
- 05:05 - "Mirisni trag" (17) - "Pohranjen u vječnost" - #


Moj banner:






"Lako je perje pustiti, ali nije ga lako natrag skupiti.
Lako je zapaliti požar ljubavi,
ali tko ga nije spreman uzvraćenom ljubavlju gasiti ~
neodgovorno se poigrava.

Ne reci nikad nikome da ga voliš ako znaš
da ćeš svojom izjavom u njemu probuditi lavinu ljubavi
od koje ćeš pobjeći.
Jer, ranu koju ljubav otvara
samo ista ljubav moze poviti i izliječiti.".....

F.L.