Jutrima osunčanim sam te dočekala,
poput dunja čiji se miris širio,
nošen mislima i osjećajima,
podsjećajući na bakine skute,
na djetinjstvo, prvu ljubav, mladost.
Dunja, zrela i mirišljava,
na ormaru, u toplini sjećanja,
kao svjetionik moje duše,
kao znak moga srca.
Ugostila sam te u sebi,
okupala te čarobnim bojama i mirisom,
snove ti uronila u jesen,
mislima te svojim obavila,
kišu ljubavi prosula po nama i ostavila trag,
mirisni trag dunje, da nas sjeća na naše vrijeme,
prije nego prestanemo
trajati i odemo u vječnost.
Tebi sam podarila sebe,
miris svojih snova i ljepotu trenutka
uokvirenu ljubavlju
mirisne dunje.

Čitajte stihove kao poeziju, kao moj izričaj, ne kao moj život. Stihovi koje pišem nemaju uvijek veze sa mojim stvarnim životom. Oni su tek trenutak zabilježen u vremenu, inspiracija koju ne crpim isključivo iz svog života, nego iz realnosti koja me okružuje!

Richard Clayderman - Ballade pour Adeline

Mirisni tragovi u meni

Miris zrele Dunje


"Posrnut ćete, ali nećete pasti; a ako se i desi - izuzetan slučaj - baš i sam pad, nećete se povrijediti nego ćete, čim se pridignete, produžiti mirno i bodro svoj put. Različiti ste od svega oko sebe, sve vam prijeti i sve vas ugrožava, ali vam se ne može ništa zlo i nepopravljivo dogoditi, jer u vama, od začetka vašeg, živi skrivena i neuništiva iskra životne radosti koja je moćnija od svega što vas okružuje. Samo ćete cijelog vijeka, sve do posljednjeg daha, patiti zbog svog neprirodnog položaja u svijetu u koji ste bačeni. Tako se može reći da vam je, kroz sve mijene i obrate dugog života, dvoje zajamčeno i osigurano: duga patnja i sigurna pobjeda."






subota,02.06.2007.

Gorčina




Godinama su me rušili,
Mučili i uništavali dio po dio.
Harali su mojom dušom
I orkani, i sve tuge svijeta.
Svaku ranu i ožiljak sam
Obilato zalijevala slanim suzama.
U izrovanoj duši, suzni su se izvori,
Sami od sebe probijali i tekli.

Tamničari snova i duše
Gušili su mene u meni,
Ubijali mi samopuzdanje,
Vrijeđali svaku moju riječ,
Dok je još i samo misao bila.
Nemoćna i izbezumljena, gledala sam,
Kako mi pobjedonosno lome krila,
I kako gmižu zmije prema srcu
Da zatruju sjeme postojanja.
U lance su mi okovali život,
Stotinu stupica po meni postavili,
Ali mi nadu nisu mogli uništiti,
Niti su tvoj dolazak mogli spriječiti.

Srušili me nisu, ali su me urušili,
Smijući se mojoj nemoći i ovisnosti.
A ja sam u bokoru crnih ruža,
Uvijek onu najsvjetliju pokušala naći.
Na velikodušnost su udarali đonom.

Nisi ti kriv, dušo, za moj jučerašnji ugriz.
To je ranjena vučica odjednom vrisnula,
To su se zmije počele savijati u kolutove,
To je vapio onaj dio mene za oslobođenjem.
To je želja sustizala želju i ljubav se naseljavala,
A duhovi prošlosti još su muklo odzvanjali u meni.


Image Hosted by ImageShack.us
- 05:05 - "Mirisni trag" (14) - "Pohranjen u vječnost" - #


Moj banner:






"Lako je perje pustiti, ali nije ga lako natrag skupiti.
Lako je zapaliti požar ljubavi,
ali tko ga nije spreman uzvraćenom ljubavlju gasiti ~
neodgovorno se poigrava.

Ne reci nikad nikome da ga voliš ako znaš
da ćeš svojom izjavom u njemu probuditi lavinu ljubavi
od koje ćeš pobjeći.
Jer, ranu koju ljubav otvara
samo ista ljubav moze poviti i izliječiti.".....

F.L.