Jutrima osunčanim sam te dočekala,
poput dunja čiji se miris širio,
nošen mislima i osjećajima,
podsjećajući na bakine skute,
na djetinjstvo, prvu ljubav, mladost.
Dunja, zrela i mirišljava,
na ormaru, u toplini sjećanja,
kao svjetionik moje duše,
kao znak moga srca.
Ugostila sam te u sebi,
okupala te čarobnim bojama i mirisom,
snove ti uronila u jesen,
mislima te svojim obavila,
kišu ljubavi prosula po nama i ostavila trag,
mirisni trag dunje, da nas sjeća na naše vrijeme,
prije nego prestanemo
trajati i odemo u vječnost.
Tebi sam podarila sebe,
miris svojih snova i ljepotu trenutka
uokvirenu ljubavlju
mirisne dunje.

Čitajte stihove kao poeziju, kao moj izričaj, ne kao moj život. Stihovi koje pišem nemaju uvijek veze sa mojim stvarnim životom. Oni su tek trenutak zabilježen u vremenu, inspiracija koju ne crpim isključivo iz svog života, nego iz realnosti koja me okružuje!

Richard Clayderman - Ballade pour Adeline

Mirisni tragovi u meni

Miris zrele Dunje


"Posrnut ćete, ali nećete pasti; a ako se i desi - izuzetan slučaj - baš i sam pad, nećete se povrijediti nego ćete, čim se pridignete, produžiti mirno i bodro svoj put. Različiti ste od svega oko sebe, sve vam prijeti i sve vas ugrožava, ali vam se ne može ništa zlo i nepopravljivo dogoditi, jer u vama, od začetka vašeg, živi skrivena i neuništiva iskra životne radosti koja je moćnija od svega što vas okružuje. Samo ćete cijelog vijeka, sve do posljednjeg daha, patiti zbog svog neprirodnog položaja u svijetu u koji ste bačeni. Tako se može reći da vam je, kroz sve mijene i obrate dugog života, dvoje zajamčeno i osigurano: duga patnja i sigurna pobjeda."






ponedjeljak,26.03.2007.





Ovaj blog prestaje sa objavljivanjem postova.
Ogorčena sam i povrijeđena nastupom nekih
ljudi, blogera, kojima ništa nije sveto. Kojima
je najlakše svoje probleme i frustracije prebaciti
na drugoga. A što to meni sve treba, samo sam
željela pisati i stihove sa vama dijeliti. Neki mi ni to
ne dozvoljavaju. Hvala im!


Pustite me da stvaram


Nisam ja tako lijepa ni atraktivna žena
I nikako ne mogu nositi naziv "femme fatale".
Ali očito sam lijepak za sve samce i nesigurne
I za sve one isfrustrirane, što im toplina i ljubav fale.

Ja pišem osjećaje, svojim ogromnim srcem
I u meni nema niti malo zla, niti neiskrenosti.
Svi oni koji me poznaju, u realnom životu, znaju
Kakva sam i cijene me zbog moje dobrote i nesebičnosti.

Moj privatni život je isključivo moja stvar,
I nitko nema pravo da dođe i u sveto dira.
Samo rijetkima sam dozvolila da mi uđu u privatnost,
Svim ostalima poručujem, povlačim se, ako mi ne date mira.

Posjetitelji dragi, kad čitate moje stihove,
Ne tražite sebe u njima, nećete se naći.
Pišem ponekad o sebi, ali i o drugim ljudima,
I samo ja znam što koji stih točno znači.

Ne nagađajte, ne dirajte me, ne rovarite,
Samo želim da pišem i čitam i ostavljam riječi.
Svi koji nemate namjeru ovdje svratiti dobronamjerno,
Prije nego što dođete, razmislite što ćete reći.

I ne zaboravite, postoji izreka jedna,
"Za dobrim se konjem prašina diže".
One što dolaze i nastoje ovdje spletkariti,
Nikada prava sreća i prijateljstvo ne sustiže.

Pustite me da pišem, da pjesme stvaram,
To jedino želim i tražim od svih vas skupa.
A kome ću ja posvetu dati i o kome pisati,
Zna samo moje srce, moj mozak i moja ruka.

D.Đ. 30.08.2006.
- 09:19 - "Mirisni trag" (44) - "Pohranjen u vječnost" - #


Moj banner:






"Lako je perje pustiti, ali nije ga lako natrag skupiti.
Lako je zapaliti požar ljubavi,
ali tko ga nije spreman uzvraćenom ljubavlju gasiti ~
neodgovorno se poigrava.

Ne reci nikad nikome da ga voliš ako znaš
da ćeš svojom izjavom u njemu probuditi lavinu ljubavi
od koje ćeš pobjeći.
Jer, ranu koju ljubav otvara
samo ista ljubav moze poviti i izliječiti.".....

F.L.