Jutrima osunčanim sam te dočekala,
poput dunja čiji se miris širio,
nošen mislima i osjećajima,
podsjećajući na bakine skute,
na djetinjstvo, prvu ljubav, mladost.
Dunja, zrela i mirišljava,
na ormaru, u toplini sjećanja,
kao svjetionik moje duše,
kao znak moga srca.
Ugostila sam te u sebi,
okupala te čarobnim bojama i mirisom,
snove ti uronila u jesen,
mislima te svojim obavila,
kišu ljubavi prosula po nama i ostavila trag,
mirisni trag dunje, da nas sjeća na naše vrijeme,
prije nego prestanemo
trajati i odemo u vječnost.
Tebi sam podarila sebe,
miris svojih snova i ljepotu trenutka
uokvirenu ljubavlju
mirisne dunje.

Čitajte stihove kao poeziju, kao moj izričaj, ne kao moj život. Stihovi koje pišem nemaju uvijek veze sa mojim stvarnim životom. Oni su tek trenutak zabilježen u vremenu, inspiracija koju ne crpim isključivo iz svog života, nego iz realnosti koja me okružuje!

Richard Clayderman - Ballade pour Adeline

Mirisni tragovi u meni

Miris zrele Dunje


"Posrnut ćete, ali nećete pasti; a ako se i desi - izuzetan slučaj - baš i sam pad, nećete se povrijediti nego ćete, čim se pridignete, produžiti mirno i bodro svoj put. Različiti ste od svega oko sebe, sve vam prijeti i sve vas ugrožava, ali vam se ne može ništa zlo i nepopravljivo dogoditi, jer u vama, od začetka vašeg, živi skrivena i neuništiva iskra životne radosti koja je moćnija od svega što vas okružuje. Samo ćete cijelog vijeka, sve do posljednjeg daha, patiti zbog svog neprirodnog položaja u svijetu u koji ste bačeni. Tako se može reći da vam je, kroz sve mijene i obrate dugog života, dvoje zajamčeno i osigurano: duga patnja i sigurna pobjeda."






ponedjeljak,05.03.2007.




Obrisan pomrčinom Mjeseca

U tom trenutku
U meni je sve stalo.
Svi mehanizmi zakazali.
Oči zasjenjene, u trenu,
U jednu točku zagledane.

Bio je to povratak krivca
U život koji sam iznova osmislila.
Ponovni dolazak na mjesto,
Gdje si davno posijao bol.

Tvoj korov nije iznikao,
Zamijenila ga je klica ponosa,
Što se stabljikom prkosa
Odbranila od svih tuga svijeta.

Trajao je zastoj samo tren,
Dok se nisam pribrala.
Baš onoliko, koliko je trajala,
Ova zadnja pomrčina Mjeseca.

I sve je ponovo krenulo
Starim, uhodanim ritmom.
Sve, gotovo isto kao nekada.

Samo sebe nisi mogao pronaći,
Tamo gdje si to sigurno očekivao.
Čak ni u tragu mjesečeve prašine,
Kojom se ulazi u putanju mog srca...





Zahvaljujem se od srca blogeru plavi74.
što mi je dozvolio da objavim njegovu fotografiju
pomrčine Mjeseca snimljenu 03.03.2007.




Dijete sam prosvjetnih radnika, od malih nogu vezana uz čitanje. Cijela jedna velika
prostorija u stanu je bila u policama, od poda do stropa i puna knjiga, čak i u dva
reda. I nisu se mjerile širinom i visinom i bojom (kao ono metar plavih, tri metra crvenih
korica)....bilo je tu knjiga iz antikavanica, raznih kompleta...uz sve, imala sam nastavnicu
tada Hrvatskosrpskog jezika, koja me posebno zainteresirala za književnost, tako da sam
sa nepunih 16 godina pročitala gotovo sve ruske klasike...u Srednjoj školi se nastavila ta
ljubav, čitala sam sve što mi je stizalo pod ruke, a kad sam "iscrpila" školsku bibiloteku, onda sam posudjivala knjige iz "Gradske biblioteke" i biblioteke Franjevackog samostana u Makarskoj. Jer
u Makarskoj sam završila srednju školu.

Sjedokosi, evo, ovo su otprilike knjige koje bih izdvojila...mada, moga bih izdvojiti još
more njih, jednako lijepih i kvalitetnih, ali, nekako, ovo su one posebno drage meni...i
naravno, plus svi "Ruski klasici"

1."I vječno pjevaju šume"
"Vjetar s planine"
"Nema puta naokolo" - Trygve Gulbranssen
- roman iz života u Norveškoj u vremenu 1760-1810, mada se knjiga moze pročitati svaka za sebe, riječ je o trilogiji i govori o obiteljskim odnosima i sukobu generacija, o Dagu starijem i mlađem...svakako pročitajte, ako niste....

2."Ararat" - Lajoš Zilahi - Ararat je saga o mađarskoj grofovskoj obitelji. O ljudima i događajima koji su mijenjali povijest, o otmjenosti, strasti, ljubavi, ponosu....

3."Mati" - Janko Matkov- čitala ga u vrijeme kad nije bilo pravo vrijeme:-))

4."Na njenoj strani" - Alba de Caspedes- iz ove knjige je izvučena ona čuvena misao
"Vidiš koliko smo različiti, gledamo jednu te istu čašu, samo što je ona za mene do pola puna,
a za tebe od pola prazna"

5."Grmuša" - Rešat Nuri Guntehin, - mislila sam da se radi o ptici, ali sam se prevarila, svakako preporuka za čitanje....

6."Istočno od raja" - John Steinbeck - čitala knjigu i gledala film....knjiga je daleko upečatljivija...

7."Pismo nepoznate žene" - Stefan Zweig - pripovjetke, ali između svih ovu posebno izdvajam, jer me kod prvog čitanja rasplakala....

8."Žena Carica" - Pearl Buck - što je sve spremna uraditi jedna žena da dobije ono što želi..

9."Stepski vuk" - Herman Hesse - preporučili mi i pročitala sam, prvi put u jednom dahu, a onda još nekoliko puta...

10."Tvrđava" - Meša Selimović - pročitajte obvezno, ako niste, naići ćete na fantastična razmišljanja...

Nisam se mogla odlučiti za neke likove iz djela koji su mi posebno bili dragi....rijetko se
vežem za neki lik iz knjige, u smislu da se poistovjetim s njim. Eto, možda je jedan jedini lik,
na mene ostavio prejak dojam, toliko jak da sam sanjala i maštala da budem kao ona...
Elizabeth – "Ponos i predrasuda", djelo Jane Austen.



Moj banner:






"Lako je perje pustiti, ali nije ga lako natrag skupiti.
Lako je zapaliti požar ljubavi,
ali tko ga nije spreman uzvraćenom ljubavlju gasiti ~
neodgovorno se poigrava.

Ne reci nikad nikome da ga voliš ako znaš
da ćeš svojom izjavom u njemu probuditi lavinu ljubavi
od koje ćeš pobjeći.
Jer, ranu koju ljubav otvara
samo ista ljubav moze poviti i izliječiti.".....

F.L.