Jutrima osunčanim sam te dočekala,
poput dunja čiji se miris širio,
nošen mislima i osjećajima,
podsjećajući na bakine skute,
na djetinjstvo, prvu ljubav, mladost.
Dunja, zrela i mirišljava,
na ormaru, u toplini sjećanja,
kao svjetionik moje duše,
kao znak moga srca.
Ugostila sam te u sebi,
okupala te čarobnim bojama i mirisom,
snove ti uronila u jesen,
mislima te svojim obavila,
kišu ljubavi prosula po nama i ostavila trag,
mirisni trag dunje, da nas sjeća na naše vrijeme,
prije nego prestanemo
trajati i odemo u vječnost.
Tebi sam podarila sebe,
miris svojih snova i ljepotu trenutka
uokvirenu ljubavlju
mirisne dunje.

Čitajte stihove kao poeziju, kao moj izričaj, ne kao moj život. Stihovi koje pišem nemaju uvijek veze sa mojim stvarnim životom. Oni su tek trenutak zabilježen u vremenu, inspiracija koju ne crpim isključivo iz svog života, nego iz realnosti koja me okružuje!

Richard Clayderman - Ballade pour Adeline

Mirisni tragovi u meni

Miris zrele Dunje


"Posrnut ćete, ali nećete pasti; a ako se i desi - izuzetan slučaj - baš i sam pad, nećete se povrijediti nego ćete, čim se pridignete, produžiti mirno i bodro svoj put. Različiti ste od svega oko sebe, sve vam prijeti i sve vas ugrožava, ali vam se ne može ništa zlo i nepopravljivo dogoditi, jer u vama, od začetka vašeg, živi skrivena i neuništiva iskra životne radosti koja je moćnija od svega što vas okružuje. Samo ćete cijelog vijeka, sve do posljednjeg daha, patiti zbog svog neprirodnog položaja u svijetu u koji ste bačeni. Tako se može reći da vam je, kroz sve mijene i obrate dugog života, dvoje zajamčeno i osigurano: duga patnja i sigurna pobjeda."






nedjelja,05.11.2006.




Mogu ja to, kao i do sada

Hoću da me ujutro okupa sunce,
Dosta je više bilo rana, boli i tuge.
Nitko nije vrijedan nijedne moje suze,
Hoću biti nasmijana, gledajući druge.

Nitko nema pravo da me ničim ranjava,
Pokušavali su, ali sam se uvijek uspjela podići.
Nikad se nisam predavala, ni kad je najteže bilo,
Uvijek sam željela do zvijezda samih istinom doseći.

Dobijala sam životne udarce, onako usput,
Nekada plakala, posrtala, pa i u padu bila.
Ali sam uvijek odlučno i hrabro dalje nastavljala,
Ma koliko su mi pri tome nemilosrdno lomili krila.

Ali nitko nije uspio ubiti moje dostojanstvo,
Hrabrost, snagu, što izvire iz čiste duše.
Nitko me nije uspio zgaziti i uništiti me,
Niti me toliko slomiti da me suze uguše.

Pokušali su neki, ni ti nisi bio iznimka,
Mislio si, klonut ću duhom, snage nemam.
Prevario si se, ja sam jednostavno neuništiva,
Ja se iza pada odmah za podizanje spremam.

Ma koliko bolilo, znam, trajat će, ali i proći,
Ništa nije vrijedno moje tuge i boli.
Tko ne cijeni i poštuje iskrene osjećaje,
Taj nije spreman na život i ne zna da voli.
- 05:03 - "Mirisni trag" (42) - "Pohranjen u vječnost" - #


Moj banner:






"Lako je perje pustiti, ali nije ga lako natrag skupiti.
Lako je zapaliti požar ljubavi,
ali tko ga nije spreman uzvraćenom ljubavlju gasiti ~
neodgovorno se poigrava.

Ne reci nikad nikome da ga voliš ako znaš
da ćeš svojom izjavom u njemu probuditi lavinu ljubavi
od koje ćeš pobjeći.
Jer, ranu koju ljubav otvara
samo ista ljubav moze poviti i izliječiti.".....

F.L.