Jutrima osunčanim sam te dočekala,
poput dunja čiji se miris širio,
nošen mislima i osjećajima,
podsjećajući na bakine skute,
na djetinjstvo, prvu ljubav, mladost.
Dunja, zrela i mirišljava,
na ormaru, u toplini sjećanja,
kao svjetionik moje duše,
kao znak moga srca.
Ugostila sam te u sebi,
okupala te čarobnim bojama i mirisom,
snove ti uronila u jesen,
mislima te svojim obavila,
kišu ljubavi prosula po nama i ostavila trag,
mirisni trag dunje, da nas sjeća na naše vrijeme,
prije nego prestanemo
trajati i odemo u vječnost.
Tebi sam podarila sebe,
miris svojih snova i ljepotu trenutka
uokvirenu ljubavlju
mirisne dunje.

Čitajte stihove kao poeziju, kao moj izričaj, ne kao moj život. Stihovi koje pišem nemaju uvijek veze sa mojim stvarnim životom. Oni su tek trenutak zabilježen u vremenu, inspiracija koju ne crpim isključivo iz svog života, nego iz realnosti koja me okružuje!

Richard Clayderman - Ballade pour Adeline

Mirisni tragovi u meni

Miris zrele Dunje


"Posrnut ćete, ali nećete pasti; a ako se i desi - izuzetan slučaj - baš i sam pad, nećete se povrijediti nego ćete, čim se pridignete, produžiti mirno i bodro svoj put. Različiti ste od svega oko sebe, sve vam prijeti i sve vas ugrožava, ali vam se ne može ništa zlo i nepopravljivo dogoditi, jer u vama, od začetka vašeg, živi skrivena i neuništiva iskra životne radosti koja je moćnija od svega što vas okružuje. Samo ćete cijelog vijeka, sve do posljednjeg daha, patiti zbog svog neprirodnog položaja u svijetu u koji ste bačeni. Tako se može reći da vam je, kroz sve mijene i obrate dugog života, dvoje zajamčeno i osigurano: duga patnja i sigurna pobjeda."






nedjelja,24.09.2006.




Samo budi uz mene

Ne zaustavljaj me, ako slučajno pređem granicu
Ljubavi ili patnje, uz tebe je sve jednako lijepo.
I smijeh i suze, sreća i gorčina, jednako diraju,
Kad ljubiš i kad nekog voliš tako silno i slijepo.

Nedaj mi da otvorim oči, lijepo mi je ovako,
Ako se probudim, bit će još crnji tama i mrak.
Budi uz mene, šapući, viči, šuti, okreni leđa,
Radi bilo što, dovoljno je da udišemo isti zrak.

Ako zaplačem slučajno, ako suze zaiskre u očima,
Pusti ih, neka klize niz moje obraze blijede.
To nije strašno, ima i gorih i daleko težih stvari,
A suze ljubavi i tuge,sustižu se i neprestano slijede.

Ne zaustavljaj me, ako slučajno pređem granicu,
Ako se iz stvarnosti preselim u snove i obrnuto.
Moj život i nije ništa drugo do toplo - hladno,
Čas bolje, čas gore, čas glatko, čas posve uvrnuto.

Jedino što tada učiniti možeš je da me držiš za ruku,
Toplina dlana neka progovori umjesto svih riječi.
Kao goluždravo ptiče, stisnut ću se na tvome dlanu,
Ma kako znala da je samo privid ta priča o vječnoj sreći.
- 05:10 - "Mirisni trag" (34) - "Pohranjen u vječnost" - #


Moj banner:






"Lako je perje pustiti, ali nije ga lako natrag skupiti.
Lako je zapaliti požar ljubavi,
ali tko ga nije spreman uzvraćenom ljubavlju gasiti ~
neodgovorno se poigrava.

Ne reci nikad nikome da ga voliš ako znaš
da ćeš svojom izjavom u njemu probuditi lavinu ljubavi
od koje ćeš pobjeći.
Jer, ranu koju ljubav otvara
samo ista ljubav moze poviti i izliječiti.".....

F.L.