Jutrima osunčanim sam te dočekala,
poput dunja čiji se miris širio, nošen mislima i osjećajima,
podsjećajući na bakine skute, na djetinjstvo, prvu ljubav, mladost. Dunja,
zrela i mirišljava,
na ormaru, u toplini sjećanja, kao svjetionik moje duše,
kao znak moga srca. Ugostila sam te u sebi,
okupala te čarobnim bojama i mirisom, snove ti uronila u jesen,
mislima te svojim obavila,
kišu ljubavi prosula po nama i ostavila trag,
mirisni trag dunje, da nas sjeća na naše vrijeme,
prije nego prestanemo trajati i odemo u vječnost.
Tebi sam podarila sebe, miris svojih snova i ljepotu trenutka
uokvirenu ljubavlju mirisne dunje.
"Posrnut ćete, ali nećete pasti; a ako se i desi - izuzetan slučaj - baš i sam
pad, nećete se povrijediti nego ćete, čim se pridignete, produžiti mirno i bodro
svoj put. Različiti ste od svega oko sebe, sve vam prijeti i sve vas ugrožava,
ali vam se ne može ništa zlo i nepopravljivo dogoditi, jer u vama, od začetka
vašeg, živi skrivena i neuništiva iskra životne radosti koja je moćnija od svega
što vas okružuje. Samo ćete cijelog vijeka, sve do posljednjeg daha, patiti zbog
svog neprirodnog položaja u svijetu u koji ste bačeni. Tako se može reći da vam
je, kroz sve mijene i obrate dugog života, dvoje zajamčeno i osigurano: duga
patnja i sigurna pobjeda."
utorak,19.09.2006.
Neretva
Neretvo draga, ja san tvoje dite,
Rođenjem me mater zavištala tebi.
Da me život nije odveja daleko,
Od tebe se nikad odvojila ne bi.
Ma kako daleko, ćutin ti mirise
U krvi te iman, u mislima svojin.
Ti si moja mater, a ja tvoje dite
I ti sada tečeš u venama mojin.
I kad lađe tvoju vodu čvrsto sijeku,
Svaki zaveslaj lađara veliko je dilo.
Ja u sebi osjećam ponositost neku
I jubavi za tebe puno mi je tilo.
"Neretvansko dite" hvala ti na ustupljenoj fotografiji
ušća rijeke Neretve.
SUSRET DVIJE DUŠE
Kišilo je, onako kao što ne pamtim da je ikad kišilo u našoj Dolini. Nije me
spriječila ni kiša i potoci vode koji su se slijevali kamenim stepenicama.
Ništa me nije moglo spriječiti da ti krenem u susret, da ti stisnem ruku,
da te zagrlim i da pričamo, da se opustimo, da se vratimo u prošlost...
da pričamo o sadašnjosti i da zajednički gledamo u budućnost,
pronašavši toliko sličnosti u nama.
Miris Dunje i Ljubičasti Jorgovan....promatrali su nas,
nevjerovatno, kao da smo se izdvajale iz tog kruga ljudi, kao da smo
lebdjele u nekom svom svijetu, razmjenjujući riječi, smijeh, doživljaje...
Jesmo li zbilja izgledala drugačije, pa smo izazivale znatiželjne
poglede prolaznika? A dvije sasvim obicne žene, Dunja mirisna i Auroraisa,
koje je ova naša Dolina očvrsnula, nahranila toplinom i ljubavlju, željom
da tu ljubav i nesebičnost davanja sreće šire i dalje, puno dalje.
Obje djeca Neretve, obje sa tim neraskidivim nitima koje nas vežu.
Sati razgovora, kao da su prošli u trenu. Ni zatvaranje i kraj radnog vremena
"Glorije" nije nas moglo razdvojiti. Još smo dugo pričale na uglu, kod semafora,
još je u nama bila želja da nježne, tihe i treperave duše pričaju dugo, dugo.
Tako sam sretna što postojiš,što te znam, što te imam za prijateljicu,
što si upravo onakva, kakvom sam te zamišljala, što si oličenje dobrote,
žentvenosti, nježnosti i dragosti. Što si topla i emotivna duša,
spremna da razumije sve duše svijeta. I što smo se u trenu našle
i pronašle na istim "valnim dužinama".
Morale smo svaka na svoju stranu, svojim putem života, već je bilo kasno,
sitni sati, ali ostalo je želja za novim susretom, ostalo je novo i divno prijateljstvo
koje će svaki dan sve više rasti i ostalo je obećanje da će se
susreti ponavljati i obnavljati i da će druženje trajati dugo, dugo.
Hvala ti , draga Auroraisa, na divinim trenucima koje si mi podarila,
na gostoprimstvu u našem rodnom gradu, gdje si ti bila savršeni domaćin,
hvala ti na plemenitosti, hvala ti na razumjevanju, na toplini duše, na
dobroti koja izvire iz svake tvoje riječi, svake tvoje geste. Hvala
ti i na prekrasnom postu na tvom blogu, posvećenom našem
susretu i druženju u najdražoj nam Dolini.
I doviđenja, do novog, što skorijeg susreta, u našoj dragoj Dolini...
Ukoliko preuzimate
moje pjesme
i postavljate ih na
blog ili forum,
ili uopće negdje na
internet, molim vas
da ih potpišete mojim
nickom "Dahlia" ili
mojim imenom
Danja Đokić ili
stavite link do
ovog bloga.
Hvala unaprijed!!!
"Da nema
"Iskrice" ovaj blog ne bi bio ovako lijepo dizajniran i sređen, hvala
ti, od srca, predivna ženo i prijateljice, sto si podnosila moja stalna
dodavanja i moja zaboravljanja. Zahvaljujem se dragom prijatelju
Elvisu što mi je uradio dizajn prvog bloga, dragoj prijateljici
Auroraisi
na promjeni fonta, dragom prijatelju Željku iz Belgije, koji se
potrudio i poslao mi Clydermanovu pjesmu, jer sam baš njegovu izvedbu htjela,
hvala
Nijazu na "Vangelisu", zatim posebno hvala mom sinu koji stalno
ispravlja mamine pogreške tehničke prirode. Nisam zaboravila ni
Gogija, koji uvijek uskoči kad je potrebno, a sina nema trenutno tu.
Dragoj
Kseniji hvala na prekrasnim fotografijama dunje u cvatu koje mi je
ustupila rado, od srca. Hvala
Borisu na ustupljenoj fotografiji dahlie ili georgine. Zahvaljujem dragim
prijateljima što su me nagovorili da dođem na stranice " blog.hr" i otvorim svoj
blog, a posebno zahvaljujem svima
VAMA koji ovaj blog posjećujete, čitate moje uratke i podržavate me.
Moj
banner:
