Jutrima osunčanim sam te dočekala,
poput dunja čiji se miris širio, nošen mislima i osjećajima,
podsjećajući na bakine skute, na djetinjstvo, prvu ljubav, mladost. Dunja,
zrela i mirišljava,
na ormaru, u toplini sjećanja, kao svjetionik moje duše,
kao znak moga srca. Ugostila sam te u sebi,
okupala te čarobnim bojama i mirisom, snove ti uronila u jesen,
mislima te svojim obavila,
kišu ljubavi prosula po nama i ostavila trag,
mirisni trag dunje, da nas sjeća na naše vrijeme,
prije nego prestanemo trajati i odemo u vječnost.
Tebi sam podarila sebe, miris svojih snova i ljepotu trenutka
uokvirenu ljubavlju mirisne dunje.
"Posrnut ćete, ali nećete pasti; a ako se i desi - izuzetan slučaj - baš i sam
pad, nećete se povrijediti nego ćete, čim se pridignete, produžiti mirno i bodro
svoj put. Različiti ste od svega oko sebe, sve vam prijeti i sve vas ugrožava,
ali vam se ne može ništa zlo i nepopravljivo dogoditi, jer u vama, od začetka
vašeg, živi skrivena i neuništiva iskra životne radosti koja je moćnija od svega
što vas okružuje. Samo ćete cijelog vijeka, sve do posljednjeg daha, patiti zbog
svog neprirodnog položaja u svijetu u koji ste bačeni. Tako se može reći da vam
je, kroz sve mijene i obrate dugog života, dvoje zajamčeno i osigurano: duga
patnja i sigurna pobjeda."
petak,15.09.2006.
Kad me stisnu tuga i samoća
Ništa me ne pitaj danas, molim te,
Danas hoću biti okrenuta samoj sebi.
Hoću da preispitam sve svoje osjećaje
I da konačno mogu iskreno sve reći tebi.
Volim te, to jedino znam, i jedina je istina,
Sve ostalo prebirem dio po dio u svojoj duši.
Važem, mjerkam, dodajem, oduzimam,
Ne želeći učiniti pogrešan korak koji sve ruši.
Ima li smisla čekati, voljeti, nadati se boljem,
Ima li uopće nagovještaja našoj bliskosti?
Ili sve ostaje samo zavjet, obećanje u vjetar,
Tako nesigurno i prepušteno ledenoj skliskosti?
Imamo li snage da se borimo i izborimo za nas?
Ti govoriš kako te ja ne razumijem baš nimalo,
A ja samo tražim sitnicu, da me se sjetiš i javiš,
Kako bih znala da ti je do mene bar malo stalo.
Ti svoju šutnju opravdavaš prezaposlenošću,
A ja te molim, tek jednu malu poruku, samo.
I čekam i čekam i u čekanje sam pretvorena,
Dok ti o nečem drugom snuješ, daleko tamo.
Jesmo li se našli, ili je sve tek privid i varka,
Hoću li imati snage da sve to progutam?
Jedino što sam ovog trenutka svjesna, to je
U vrtlogu ovog života ja ipak, još uvijek, sama plutam.
U osjećaje voljene osobe nikad ne sumnjam, a nemam ni razloga, ali, uvijek u životu postoje neke dvojbe....i postoji život van naše ljubavi....nimalo lijep, ni lagan...On zna da s vremena na vrijeme moram uhvatiti zraka, razmisliti, dati sebi zamaha ali i oduška...To su trenuci, koje ja trebam, a on ih osjeća, šuti i pusti me da ih "odradim"....i kao što je jutro uvijek pametnije od noći, tako je i on "pametniji" od mene, zapravo me zna odlično i zna kako ću ja reagirati u određenom trenutku i kako on treba tada reagirati...To razumjevanje među nama, to je tajna i ljepota naše ljubavi. Zar vama nikad nije potrebno vrijeme samo za vas, za vaša razmišljanja i vaše "žute minute"?
Inače je pjesma iz arhive, jer se spremam na put od nekoliko dana i nastojat ću na blog postaviti pjesme (isto iz arhive, do sada neobjavljene na blogu ili bilo gdje drugo, ali ne pokazuju i moje trenutno raspoloženje i stanje) da se same ujutro "otvore", ukoliko mi blog editor bude funkcionirao u redu. Ukoliko ne, najvjerojatnije me neće biti do utorka...Hvala vam na posjeti i nedostajat ćete mi !!!
Ukoliko preuzimate
moje pjesme
i postavljate ih na
blog ili forum,
ili uopće negdje na
internet, molim vas
da ih potpišete mojim
nickom "Dahlia" ili
mojim imenom
Danja Đokić ili
stavite link do
ovog bloga.
Hvala unaprijed!!!
"Da nema
"Iskrice" ovaj blog ne bi bio ovako lijepo dizajniran i sređen, hvala
ti, od srca, predivna ženo i prijateljice, sto si podnosila moja stalna
dodavanja i moja zaboravljanja. Zahvaljujem se dragom prijatelju
Elvisu što mi je uradio dizajn prvog bloga, dragoj prijateljici
Auroraisi
na promjeni fonta, dragom prijatelju Željku iz Belgije, koji se
potrudio i poslao mi Clydermanovu pjesmu, jer sam baš njegovu izvedbu htjela,
hvala
Nijazu na "Vangelisu", zatim posebno hvala mom sinu koji stalno
ispravlja mamine pogreške tehničke prirode. Nisam zaboravila ni
Gogija, koji uvijek uskoči kad je potrebno, a sina nema trenutno tu.
Dragoj
Kseniji hvala na prekrasnim fotografijama dunje u cvatu koje mi je
ustupila rado, od srca. Hvala
Borisu na ustupljenoj fotografiji dahlie ili georgine. Zahvaljujem dragim
prijateljima što su me nagovorili da dođem na stranice " blog.hr" i otvorim svoj
blog, a posebno zahvaljujem svima
VAMA koji ovaj blog posjećujete, čitate moje uratke i podržavate me.