Jutrima osunčanim sam te dočekala,
poput dunja čiji se miris širio,
nošen mislima i osjećajima,
podsjećajući na bakine skute,
na djetinjstvo, prvu ljubav, mladost.
Dunja, zrela i mirišljava,
na ormaru, u toplini sjećanja,
kao svjetionik moje duše,
kao znak moga srca.
Ugostila sam te u sebi,
okupala te čarobnim bojama i mirisom,
snove ti uronila u jesen,
mislima te svojim obavila,
kišu ljubavi prosula po nama i ostavila trag,
mirisni trag dunje, da nas sjeća na naše vrijeme,
prije nego prestanemo
trajati i odemo u vječnost.
Tebi sam podarila sebe,
miris svojih snova i ljepotu trenutka
uokvirenu ljubavlju
mirisne dunje.

Čitajte stihove kao poeziju, kao moj izričaj, ne kao moj život. Stihovi koje pišem nemaju uvijek veze sa mojim stvarnim životom. Oni su tek trenutak zabilježen u vremenu, inspiracija koju ne crpim isključivo iz svog života, nego iz realnosti koja me okružuje!

Richard Clayderman - Ballade pour Adeline

Mirisni tragovi u meni

Miris zrele Dunje


"Posrnut ćete, ali nećete pasti; a ako se i desi - izuzetan slučaj - baš i sam pad, nećete se povrijediti nego ćete, čim se pridignete, produžiti mirno i bodro svoj put. Različiti ste od svega oko sebe, sve vam prijeti i sve vas ugrožava, ali vam se ne može ništa zlo i nepopravljivo dogoditi, jer u vama, od začetka vašeg, živi skrivena i neuništiva iskra životne radosti koja je moćnija od svega što vas okružuje. Samo ćete cijelog vijeka, sve do posljednjeg daha, patiti zbog svog neprirodnog položaja u svijetu u koji ste bačeni. Tako se može reći da vam je, kroz sve mijene i obrate dugog života, dvoje zajamčeno i osigurano: duga patnja i sigurna pobjeda."






ponedjeljak,31.07.2006.





Ljubav u duginim bojama

Znam kako ćeš donijeti sa sobom
Sve dugine boje među prstima svojim,
Što si ih pleo dok si isčekivao susret,
I kroz daljinu se dodirivao s mislima mojim.

Ti si čarobnjak što plete niti sreće,
U tvojim rukama sve poprima sjaj.
Ti me vodiš stazom vječne ljubavi
I samo takvu sreću i ljubav mi i daj.

I opet ćemo šetati zagrljeni i sretni,
Zaneseni čarolijom i ljubavnim čudima.
Provlačit ćeš prste kroz moju kosu
I nježno me stisnuti na svojim grudima.

Šaputat ćeš mi kako me voliš još više,
Kako ti se čežnja u duši raskrilila,
Kako si jedva dočekao naš susret,
A tijelom ti se toplina i ugoda razmilila.

A ja ću sretno u tvome naručju
Potražiti oslonac tako čvrst i drag.
I znat ćeš da sam te žudnjom nazivala,
Sve dok u meni nisi ostavio svoj trag.

Sad kad mi pripadaš, i kad sam i ja tvoja,
Ništa mi više ne treba u životu.
Hoću da volim i da budem voljena,
I da zajedno osjetimo životnu ljepotu.

Zaslužili smo je, nakon godina tuge,
Na našim licima je zasjala sreća.
Nije slučajno to što smo se sreli
I ne treba nam od ove ljubav još veća.
- 05:25 - "Mirisni trag" (18) - "Pohranjen u vječnost" - #


Moj banner:






"Lako je perje pustiti, ali nije ga lako natrag skupiti.
Lako je zapaliti požar ljubavi,
ali tko ga nije spreman uzvraćenom ljubavlju gasiti ~
neodgovorno se poigrava.

Ne reci nikad nikome da ga voliš ako znaš
da ćeš svojom izjavom u njemu probuditi lavinu ljubavi
od koje ćeš pobjeći.
Jer, ranu koju ljubav otvara
samo ista ljubav moze poviti i izliječiti.".....

F.L.