Jutrima osunčanim sam te dočekala,
poput dunja čiji se miris širio,
nošen mislima i osjećajima,
podsjećajući na bakine skute,
na djetinjstvo, prvu ljubav, mladost.
Dunja, zrela i mirišljava,
na ormaru, u toplini sjećanja,
kao svjetionik moje duše,
kao znak moga srca.
Ugostila sam te u sebi,
okupala te čarobnim bojama i mirisom,
snove ti uronila u jesen,
mislima te svojim obavila,
kišu ljubavi prosula po nama i ostavila trag,
mirisni trag dunje, da nas sjeća na naše vrijeme,
prije nego prestanemo
trajati i odemo u vječnost.
Tebi sam podarila sebe,
miris svojih snova i ljepotu trenutka
uokvirenu ljubavlju
mirisne dunje.

Čitajte stihove kao poeziju, kao moj izričaj, ne kao moj život. Stihovi koje pišem nemaju uvijek veze sa mojim stvarnim životom. Oni su tek trenutak zabilježen u vremenu, inspiracija koju ne crpim isključivo iz svog života, nego iz realnosti koja me okružuje!

Richard Clayderman - Ballade pour Adeline

Mirisni tragovi u meni

Miris zrele Dunje


"Posrnut ćete, ali nećete pasti; a ako se i desi - izuzetan slučaj - baš i sam pad, nećete se povrijediti nego ćete, čim se pridignete, produžiti mirno i bodro svoj put. Različiti ste od svega oko sebe, sve vam prijeti i sve vas ugrožava, ali vam se ne može ništa zlo i nepopravljivo dogoditi, jer u vama, od začetka vašeg, živi skrivena i neuništiva iskra životne radosti koja je moćnija od svega što vas okružuje. Samo ćete cijelog vijeka, sve do posljednjeg daha, patiti zbog svog neprirodnog položaja u svijetu u koji ste bačeni. Tako se može reći da vam je, kroz sve mijene i obrate dugog života, dvoje zajamčeno i osigurano: duga patnja i sigurna pobjeda."






četvrtak,06.07.2006.




Trenutak slabosti


Nisam uvijek jaka, ne mogu ti lagati,
Ponekad posustanem, bol me reže.
Kad te očajnički trebam pored sebe,
A osjećaj nemoći i tuge me steže.

A tebe nema, i raspredam misli,
Borim se u sebi sa slutnjama nekim.
Jesi li sretan dok s njom se budiš
I dodiruješ je usnama mekim?

Pomisliš li na mene uopće tada,
Dok ti prvu jutarnju kavu sprema,
I dok joj ovlaš spustaš poljubac
Na bijeli vrat i razgolićena ramena?

Mahneš joj s vrata i pošalješ poljubac
I vratiš se u sigurnost svoje sobe.
Tada se posvećuješ meni, kako kažeš,
Ili nastavljaš igru što igraš je sa nas obje.

I osjećam tugu, što te moram dijeliti,
A znam da je to samo stvar trenutka.
Već sutra, opet ću ti reći da te volim,
Kad čujem tvoj glas ili stigne poruka.

Nikad nisam vjerovala da se mogu voljeti,
U isto vrijeme, istom jačinom, dvije osobe.
Ali s tobom sam shvatila da je sve moguće,
I jednostavno više ne prepoznajem samu sebe.

Ne brini se dušo, neću te napustiti,
Samo mi je došla ona žuta minuta moja.
Sve će se smiriti i opet ću ti šaputati
Kako te trebam i kako sam zauvijek i jedino tvoja.
- 07:07 - "Mirisni trag" (28) - "Pohranjen u vječnost" - #


Moj banner:






"Lako je perje pustiti, ali nije ga lako natrag skupiti.
Lako je zapaliti požar ljubavi,
ali tko ga nije spreman uzvraćenom ljubavlju gasiti ~
neodgovorno se poigrava.

Ne reci nikad nikome da ga voliš ako znaš
da ćeš svojom izjavom u njemu probuditi lavinu ljubavi
od koje ćeš pobjeći.
Jer, ranu koju ljubav otvara
samo ista ljubav moze poviti i izliječiti.".....

F.L.