Jutrima osunčanim sam te dočekala,
poput dunja čiji se miris širio,
nošen mislima i osjećajima,
podsjećajući na bakine skute,
na djetinjstvo, prvu ljubav, mladost.
Dunja, zrela i mirišljava,
na ormaru, u toplini sjećanja,
kao svjetionik moje duše,
kao znak moga srca.
Ugostila sam te u sebi,
okupala te čarobnim bojama i mirisom,
snove ti uronila u jesen,
mislima te svojim obavila,
kišu ljubavi prosula po nama i ostavila trag,
mirisni trag dunje, da nas sjeća na naše vrijeme,
prije nego prestanemo
trajati i odemo u vječnost.
Tebi sam podarila sebe,
miris svojih snova i ljepotu trenutka
uokvirenu ljubavlju
mirisne dunje.

Čitajte stihove kao poeziju, kao moj izričaj, ne kao moj život. Stihovi koje pišem nemaju uvijek veze sa mojim stvarnim životom. Oni su tek trenutak zabilježen u vremenu, inspiracija koju ne crpim isključivo iz svog života, nego iz realnosti koja me okružuje!

Richard Clayderman - Ballade pour Adeline

Mirisni tragovi u meni

Miris zrele Dunje


"Posrnut ćete, ali nećete pasti; a ako se i desi - izuzetan slučaj - baš i sam pad, nećete se povrijediti nego ćete, čim se pridignete, produžiti mirno i bodro svoj put. Različiti ste od svega oko sebe, sve vam prijeti i sve vas ugrožava, ali vam se ne može ništa zlo i nepopravljivo dogoditi, jer u vama, od začetka vašeg, živi skrivena i neuništiva iskra životne radosti koja je moćnija od svega što vas okružuje. Samo ćete cijelog vijeka, sve do posljednjeg daha, patiti zbog svog neprirodnog položaja u svijetu u koji ste bačeni. Tako se može reći da vam je, kroz sve mijene i obrate dugog života, dvoje zajamčeno i osigurano: duga patnja i sigurna pobjeda."






utorak,13.06.2006.




I kad te nemam, u mom si srcu

Svojim plućima
Samo tebe udišem.
Očima željno
Putujem prostranstvima
Tvog tijela.
Žilama mojim tvoja krv
teče i opija me.
Mislima mojim ploviš,
U jutra nemirna,
Kad me tješi nada
Da još trajemo.

Rječju svojom slučajnom
Hraniš moje srce
Uvijek gladno,
I moje tijelo
uvijek žedno - Tebe.

Kad krenem
da te dodirnem,
Samo prazninu napipam.
A tako te jasno osjećam,
Tako te doživljavam.

Migoljiš iz mojih ruku,
Naviklih na životnu borbu.
Ipak, ne mogu te zaustaviti.

Kako da ti pokažem
Da te volim
Istom jačinom srca svoga,
Istom toplinom duše svoje,
Istim žarom tijela svoga?

Kako da ti objasnim
Da ove ugasle oči
Samo ljubavi tvoje žar
Može ponovo upaliti?

Kako da shvatiš
Da samo zbog tebe postojim
I dišem i sve nevolje podnosim?.

Kako da ti objasnim
Ako to vec nisi
Osjetio i shvatio?

Uberi me rukama svojim,
Uznesi me do svoga srca,
Ugnijezdi me u dušu svoju
I pokloni mi misao svog postojanja.

Učini makar nešto!

Ili me odvedi u vječnost,
Ili se sahrani u snovima mojim,
Da te isplačem gorčinom suza.
- 07:01 - "Mirisni trag" (26) - "Pohranjen u vječnost" - #


Moj banner:






"Lako je perje pustiti, ali nije ga lako natrag skupiti.
Lako je zapaliti požar ljubavi,
ali tko ga nije spreman uzvraćenom ljubavlju gasiti ~
neodgovorno se poigrava.

Ne reci nikad nikome da ga voliš ako znaš
da ćeš svojom izjavom u njemu probuditi lavinu ljubavi
od koje ćeš pobjeći.
Jer, ranu koju ljubav otvara
samo ista ljubav moze poviti i izliječiti.".....

F.L.