www.mir.blog.hr
četvrtak, 26.02.2009.
I još jedna torbica. Sve su one heklane od vune, vune i konca ili samog konca. Objavljujem ih ovdje na blogu možda samo zbog sebe ; da bi tu zauvijek bile sve na jednom mjestu, jer su sve tek "trenutno" moje. Vama zahvaljujem na komentarima; bilo bi dobro kada bi netko napisao i što mu se ne sviđa ili što bih trebala izmjeniti. I još nešto da dodam; sve su torbice nastale u mojoj mašti (prije spavanja) od ostataka vune i konca koji su se nepotrebno povlačili po nečijim vrečicama i ladicama...Ovako je ipak bolje; od ničeg nastalo je nešto...za nekog dobar poklon...
utorak, 24.02.2009.
KROFNE
" Mama kad ćeš pravit krofne? Ja bih jela! Pa zar moram godinu dana čekati da jedem krofne?!" Baka je samo jednom godišnje pravila krofne i to dan prije Pepelnice
Koliko dijete može biti uporno i dosadno u svojim namjerama? Koliko stvari može poželjeti i koliko su roditelji u mogućnosti ostvariti ih?
Pravi razlog zašto mama ne pravi krofne je da ih uopće ne zna praviti, pa zar mame moraju sve znati?! No ipak one molećive riječi i pogledi dali su mamu u razmišljanje. U čemu da tajna pripremanja krofni ? Trebalo je pitati bake, starije žene, tražiti po internetu i od sveg sakupljenog materijala nešto pokušati.Pri prvom pokušaju krofne nisu bile onako velike i napuhnute, nisu imale onaj bjelkasti rub, no drugi i treći put bile su baš kao na fotografijama na internetu. A u čemu je tajna? Možda u tome da se tijesto mora dvaput dizati, možda u mineralnoj vodi, možda ...recite vi . . .
srijeda, 18.02.2009.
„Ona“ me sasvim neočekivano uvela u svijet o kome možda nikad nisam na taj način razmišljala. Kakav su život i preživljavanje imale osobe koje su nazvane , samo jednom možda malo grubom i ružnom riječju; „nečist“? Kako su te nečiste osobe u svoj svojoj bijedi ostale svoje, jer što drugo znači imati snage, volje, maštovitosti, ljubavi i hrabrosti za svaki novi dan koji slijedi, a koji je možda posljednji, jer su napredovanjem bolesti dani bili odbrojani? Uz to toliko dirljivih sličica padava, uspona, mržnje, ljubavi koje su nam u današnje vrijeme možda nezamislive...Samo ću spomenuti neke sličice; zbog bolesti ostaviti svoje dvije male kčeri, a uzeti sasvim tuđe dijete i odgajati ga s ljubavlju kao svoje, primjetiti sasvim slučajno nekoliko dana prije udaje mrlju na svojoj nozi i u istom trenu shvatiti da se život od tog trenutka mijenja u potpunosti... "Ona" je knjiga Victorie Hispal "Otok"
petak, 13.02.2009.
ŠTO JE LJUBAV ?
ŠTO JE LJUBAV? (U SLATKOJ NJEŽNOSTI
TI ME PITAŠ), KOJA SVIJETOM VLADA:
JE LI ISKRA NEBESKE SVIJETLOSTI
IL JE KLICA ZEMALJSKOGA SADA
ŠTO JE LJUBAV, KAD NJEZINI GOSTI
PLAČU BOLNI S NEZASITNA GLADA:
SUZE RONEĆ BEZBROJNIH RADOSTI
SUZE RONEĆ BEZBROJNIH JADA.
LJUBAV , DUŠO, NA ZEMLJI JE TAJNA,
BOŽJI PEČAT ČOVJEČJIH POVELJA
KOGA STOPRV' NAŠA SMRT OTVARA;
LJUBAV OVDJE SAMO J' DUGA SJAJNA
KOJU SUNCE, MILOST STVORITELJA
KATKAD S KIŠOM NAŠIH SUZA STVARA.
PETAR PRERADOVIĆ
srijeda, 11.02.2009.
Pratim ju danima...smješi se, čak i sama sebi.Odlasci na kavu, iako ona ne pije kavu su učestali...Mobitel joj stalno u rukama i prsti nevjerojatnom brzinom kreću po tipkama...Može li se prijateljici toliko poruka poslati?! Ne, shvatila sam to...Iako je slušalice stavila na uši, riječi se čuju „ na po mi srce živi, a vrime samo gre...“ „prazan mi stan a nas je dvoje...“ „na krevet od ruža da te spustim...“ Sve miriše na zaljubljenost . . .
utorak, 03.02.2009.
“ Četrdeset mi je godina, ružno doba: čovjek je još mlad da bi imao želja, a već star da ih ostvaruje. Tada se u svakome gase nemiri, da bi postao jak navikom i stečenom sigurnošću u nemoći što dolazi. A ja tek činim što je trebalo učiniti davno, u bujnom cvijetanju tijela, kad su svi bezbrojni putevi dobri, a sve zablude korisne koliko i istine. Šteta što nemam deset godina više pa bi me starost čuvala od pobuna, ili deset godina manje pa bi mi bilo svejedno. Jer tridest godina je mladost, to sad mislim, kad sam se nepovratno udaljio od nje, mladost koja se ničega ne boji, pa ni sebe.” Meša Selimović
