Pratim ju danima...smješi se, čak i sama sebi.Odlasci na kavu, iako ona ne pije kavu su učestali...Mobitel joj stalno u rukama i prsti nevjerojatnom brzinom kreću po tipkama...Može li se prijateljici toliko poruka poslati?! Ne, shvatila sam to...Iako je slušalice stavila na uši, riječi se čuju „ na po mi srce živi, a vrime samo gre...“ „prazan mi stan a nas je dvoje...“ „na krevet od ruža da te spustim...“ Sve miriše na zaljubljenost . . .
Post je objavljen 11.02.2009. u 20:30 sati.