www.mir.blog.hr
srijeda, 29.08.2007.
Irska iskrica
Imaj vremena za rad-
to je cijena uspjeha.
Imaj vremena za razmišljnje-
to je izvor moći.
Imaj vremena za igru-
to je tajna mladosti.
Imaj vremena za čitanje-
to je osnova mudrosti.
Imaj vremena za prijateljstva-
to je put sreće.
Imaj vremena za sanjarenje-
to je put ka zvjezdama.
Imaj vremena da voliš i da te vole-
to je privilegija bogova
Imaj vremena da gledaš oko sebe-
suviše je kratak dan za sebićnost.
Imaj vremena za smijeh-
to je glazba duše.
Naravno, imat ćete malo vremena za ove predivne riječi...
četvrtak, 23.08.2007.
Kolači i ja
Kad dođe nedjeljno popodne čujem komentare kao npr. “ Da su nam sad neki kolači ! Otkad ti nisi pekla kolače ?! Ti više uopće ne pečeš kolače! “
Uz to bi svaki dan pala po koja primjedba od muža , djece naravno upućena meni. A ja slušam, al ne hajem…Vide oni to pa su još nervozniji, još uporniji u svojim dobacivanjima…Ja bih na takve ispade samo usput dobacila, kako im ništa neće biti ( a ni meni ) ako se tijelo malo očisti od kolača…Istina da se čiste cijelo ljeto, jer sam si uzela slobodu da uopće ne pečem ništa cijelo ljeto. Pa tko je lud uz ovoliko visoke temperature stojati pored vrućeg štednjaka ?
A onda je osvanula subota i mama se od jutra uhvatila pečenja…Prvo sam napravila sladoled –tortu, strpala ju u zamrzivač, a onda zamjesila nekoliko vrsta suhih kolača i po receptu stavila ih da “ počivaju” dva sata u hladnjaku. Poslije su me čekale neke druge obaveze, tako da sam se navečer vratila kući. Naravno odmah sam sjela za kompjuter. Čitam , čitam i najednom mi na pamet padne tijesto u hladnjaku…Eh koliko je to sad već sati… Izvadim tijesto , a ono tvrdo, tvrdo…”Sreća” pa su visoke temperature još uvijek, pa se brzo smekšalo. I onda naravno do kasno u noć ; ja se znojim, a kolači se peku, djeca čekaju…”Njam “, “Njam” vikale su, kako su lijepi, ukusni…a vi zaključite prema slici…Treba li netko recept ?
nedjelja, 12.08.2007.
DNEVNIK
Sjećate li se kako je bilo dok smo bili mala djeca…S radošću smo iščekivali večernji crtani film, pa onda EPP-e i to je bilo zanimljivo, a onda predugački, dosadni dnevnik. Neka su djeca poslije crtanog morala ići na spavanje, a neka kao ja mogla su ostajati i duže dledati TV.
Ponovo ću se vratit na dnevnik; nije mi bilo jasno zašto smo motali šutjeti i ništa ne ispitivati dok je trajao dnevnik.I još mi nije bilo jasno kako su baš svi odrasli sa zanimanjem gledali dnevnik od početka do kraja; sve je bilo zanimljivo. A ako bi se nama djeci učinilo nešto poznato ; kakvo ime ili spomenuto mjesto, pa bi usput ipak zapitali, gotovo uvijek bi zagrmio odgovor: “ Jesam li ti rekao; tišina dok traje dnevnik, pitat ćeš kad završi !” Ne bih se usudila još dodati, kako ću pitati poslije kad ću sigurno zaboraviti!
Danas je slika gotovo ista; vijesti i dnevnika tokom dana na svim programima ima koliko hoćeš. Kad god okreneš koji program vijesti su, a uz to obavezno se gleda večernji dnevnik. Moje mlađe dijete će uvijek ponavljati: “ Kako već možete gledati taj dnevnik; sve ste to već danas čuli i sad ponovo, a tako je dosadno! “
srijeda, 08.08.2007.
Čitajući po vašim blogovima, naišla sam kako dosta vas baš u ovo vrijeme piše o horoskopima, vidovnjacima, magiji, nesretnom broju 11, crnim mačkama. . .Sjetila sam se jednog događaja, pa još jednog . . .pa još i sad ću vam napisat kako je bilo.
Dvije mlade, tek udane žene, onako iz znatiželje, željele su znati što ih čeka u budućnosti…Nazvale su jedan broj, i znatiželjno iščekivale što će im glas sa druge strane telefona izreći…I ništa posebno nije rekla , osim činjenice da će jedna od njih dvije ostati udovica. Na tu vijest su se obje smijale; pa tek su se udale a za koju godinu će ponovo bit u traženju novog bračnog partnera. Međutim , kada se nakon nekoliko godina desila nesreća u kojoj je muškarac izgubio život u nevjerojatnim okolnostima i jedna od one dvije osobe ostala udovica , zazvonilo im je objema u glavi. . .
Prije nekoliko godina jedna poznanica našla se u ( kako je ona govorila ) bezizlaznoj situaciji. . .Kčerka je napustila kuću i živjela s nepoznatom osobom, u kući su joj se dešavale čudne stvari; sve je krenulo lošim putem. . .Potražila je utjehu kod jednog “ vidovnjaka “. Što je očekivala da će joj reći ? Neznam , ali vjerovala je kako će to jednom ipak stati i krenuti na bolje. . .No taj ju je “ vidovnjak “ dokrajčio riječima kako njena kčer neće niti školu završit, nego će uplovit u brak sa osobom s kojom je i pobjegla. . .Tako je i bilo; no prateći to sve sa strane, danas ne mogu reći da je ona nesretna osoba. Ona je zasnovala obitelj, ima dvije kčeri i živi daleko od ove sredine.
I sad bih vas ja pitala koliko se osoba predstavlja za “ vidovnjake “ ; ima onih koji su stvarno vidoviti i onih lažnih ?! Koliko smo slabi kada ustvari trebamo biti jaki ? U trenucima nesreće; nesretnih događaja ,bezizlaznih situacija za čiju se ruku hvatamo ? Mora li nas znatiželja odvesti ponekad predaleko ? Je li uopće dobro znati što će biti sutra ?
subota, 04.08.2007.
Opet ću se ja bacit na cvijeće, jer ono je dio mog života i ta ljubav prenosi se s koljena na koljeno.Volim kada je ljeti sve puno raznobojnog cvijeća I možda poneki ukras koji očarava cijeli vrt, ali primjećujem da su ljudi počeli pretjerivati ili možda nisam u pravu…Nastalo je kao nekakvo takmičenje; što više kamenih figura po vrtu to je ljepše…Ako je susjed nabavio za svoj vrt dva labuda ma ja ću barem tri, i još kojeg lavića, možda ukrasnog konja, pticu … A zamjetili ste možda da je u pojedinim vrtovima iznikla i Snjeguljica i sedam patuljaka…Uz cvijeće, kamene figure, tu su još i sjenice, kamenjari, vodoskoci, ukrasni bunari…sve mi to razbacano po vrtu, a vodeći se za onim što je više to je ljepše, liči na cirkus…
Težim za jednostavnošću i uvijek se držim onoga da detalji čine nešto lijepim i posebnim…Što vi mislite ?
