Sjećate li se kako je bilo dok smo bili mala djeca…S radošću smo iščekivali večernji crtani film, pa onda EPP-e i to je bilo zanimljivo, a onda predugački, dosadni dnevnik. Neka su djeca poslije crtanog morala ići na spavanje, a neka kao ja mogla su ostajati i duže dledati TV.
Ponovo ću se vratit na dnevnik; nije mi bilo jasno zašto smo motali šutjeti i ništa ne ispitivati dok je trajao dnevnik.I još mi nije bilo jasno kako su baš svi odrasli sa zanimanjem gledali dnevnik od početka do kraja; sve je bilo zanimljivo. A ako bi se nama djeci učinilo nešto poznato ; kakvo ime ili spomenuto mjesto, pa bi usput ipak zapitali, gotovo uvijek bi zagrmio odgovor: “ Jesam li ti rekao; tišina dok traje dnevnik, pitat ćeš kad završi !” Ne bih se usudila još dodati, kako ću pitati poslije kad ću sigurno zaboraviti!
Danas je slika gotovo ista; vijesti i dnevnika tokom dana na svim programima ima koliko hoćeš. Kad god okreneš koji program vijesti su, a uz to obavezno se gleda večernji dnevnik. Moje mlađe dijete će uvijek ponavljati: “ Kako već možete gledati taj dnevnik; sve ste to već danas čuli i sad ponovo, a tako je dosadno! “
Post je objavljen 12.08.2007. u 08:00 sati.