www.mir.blog.hr
petak, 27.04.2007.
Ljudi evo jedva nekako stavih dvije pijesme...
Da znaš da me boliš – Crvena jabuka
Tijana – Željko Bebek
Pusti nek traje – Parni valjak
Mjesečina – Merlin
Gledam je dok spava – Parni valjak
Mexikan girl - Smokie
četvrtak, 26.04.2007.
Dragi ljudi, imam jednu molbu za vas: jednom srednjoškolcu za odličnu ocijenu potrebno je naučiti pedeset jednostavnih latinskih izreka. Stoga, vi koji imate latinski u malom prstu ,napišite bar deset izreka i nihovo značenje
nedjelja, 22.04.2007.
POČETAK PRIČE
Zamišljam susret nas blogera . . .
U nekom gradu, parku bilo gdje . . .
Pristižemo u grupicama ili zasebno . . .
Radoznalo gledamo, ali nitko nam nije poznat . . .
Svi nosimo jednostavne majice, a na leđima „ ime bloga „ . . .
Sad postaje malo jasnije; pa to je on, ona; ne mogu vjerovati, drugačije sam ju zamišljala. . .
Lica su nam nasmijana, pogledom prebiremo ne bi li vidjeli još koju „ poznatu osobu „ . . .
Oni koji imaju bujnu maštu nek nastave ovu priču !
srijeda, 18.04.2007.
Jučer vidno neraspoložena, šutljiva, s nabijenom negativnom energijom sama sam sebi bila suvišna. . .Takav je život; jedan dan smijeh ,a drugi suze! Zapadate li i vi u takve krize?
Danas sam odlučila popraviti neraspoloženje kupovinom par cvijetova. Ionako sve vrvi raznim bojama, zašto ne bih i ja svoj prozor uljepšala. Volim tamno crvene vodenike i pelargonije, a njih baš i nema uvijek , ali danas sam kupila samo pelargonije. U kupovini sam srela prošlogodišnju prijateljicu ( tek smo se prošle godine upoznale ) i u onom brzom susretu očiju i osmjehu zbog susreta, odlučile smo; kupit ćemo izabrano cvijeće, ostaviti prodavaču i otići na brzu kavu. Kad se netko ne sretne godinu dana ta kava i ne može biti tako brza! Kroz razgovor smo shvatile da smo još uvijek obje nesposobne za neke stvari. . .A zašto? Postavile smo ista pitanja? Jer ne želimo gaziti preko drugih, ne želimo vrijeđati, lagati , ne prezati ni pred čim da bi ostvarile svoj cilj. . .Vidimo početak ali i komplicirani kraj koji nas obeshrabri, a trbale bi vidjeti samo početak, kraj nas ne bi trebao zanimati. . .Sve u svemu, za našu okolinu smo nesposobne, ali smo zato pronašle orginalne odgovore za one koji čeprkaju po našim životima! I još nešto , kaže mi ona, naučila sam reći „ ne „ i ja, rekoh joj, to valjda dođe s godinama; toliko očvrsneš da nekim osobama konačno možeš reći „ ne „. Razgovor je dalje tekao o našoj različitoj djeci. . .
Ali došavši kući, u glavi mi je odzvanjala ona riječ „ nesposobne „ samu sam sebe upitala jesam li nesposobna?Jesam za nešto, ali nisam za sve; ponosno ću odgovoriti vama koji me ne poznajete. Imam i ja svojih kvaliteta, a nešto mi ne ide, pa ne ide . . .
Uvijek sam se divila ženama koje su sve znale i sve stizale. . .Kad u njihovom razgovoru možeš osjetiti da su načitane, da se razumiju u sva područja; od svemira, zemljopisa, povijesti, glume i filma, glazbe; klasične i zabavne, mode, da su uz to dobre majke ,supruge ,dobre radnice, izvrsne domaćice,da znaju i ručni rad bez obzira što ga ne rade, da svojom pričom mogu uvijek zainteresirati sugovornika , da unatoč brigama , bolestima, problemima što ih kroz život stišču ostaju vedra duha,nasmijane, optimistične, prepune pozitivne energije koja zrači iz njih . . .nisam pretjerala zar ne ? Takvih žena ima u našoj okolini . . .Gdje sam tu ja?
nedjelja, 15.04.2007.
PET DJEVOJČICA
Noćas je bilo ludo i nezaboravno. . . svatovi mog bratića…
Toliko radosti, smijeha i pokoja suza . . .Susreti svih generacija. . . nitko nije mario za godine, tresli smo se do ranih jutarnjih sati. . . Dragi ljudi pristigli iz svih dijelova lijepe naše ali i šire . . . Neki se nikada nisu vidjeli, a neki unazad 10 godina . . . Sastanak „ pet djevojčica „ kako ih prozvaše svirači . . . Sjećate li se one priče o mom djedu i njegovih pet kčeri . . . tih „ pet djevojčica „ noćas su bile zajedno a uz njih i mi; mnogobrojni unuci i praunuci . . .To je rijetkost da smo svi na okupu i zato je sve ostalo zabilježeno kamerom, fotoaparatom i riječima pa nek ostane za vječnost . . .
srijeda, 11.04.2007.
Danas mi je rođendan. Godine su zaokružene, brojčano meni je puno, ali jednostavno ih ne osjećam. . .Trebam li po prvi put u svom životu staviti na vagu ono što sam željela u životu i ono što sam dobila ?
Kad smo mladi čeznemo za ljubavlju ; onom iz bajki, romana i filmova … Kad nađemo svog princa iz snova, lebdeći na krilima ljubavi naši su ciljevi različiti ; završiti školu, fakultet, naći dobro plaćeni posao, ostvariti brak s nama voljenom osobom, imati djecu ; po mogućnosti mušo i žensko, kupiti stan ili kuću, novi auto , možda vikendicu na moru ili u planinama i što je moguće više putovati. Zaboravih još jednu želju koja u mladosti i ne zauzima vodeće mjesto, a to je zdravlje! Što godine više odmiču sve više smo svjesni kako bi nam to trebala biti prva želja, jer bez nje teško su ostvarive ove druge. Kroz moj život promiču se i neke jednostavne želje( ciljevi ) kojima još uvijek težim , ali su mi jednostavno nedostižne. . . Pomislit će te da tražim nemoguće i da nisam realna, ali varate se, svaki put kad sam tik do cilja, on mi jednostavno, neobično izmakne. . .Više ne vjerujem da je to slučajnost. . . Samo Bog zna zašto je to tako i možda bih se trebala osloniti na pouku „ Priče o tri stabla“.
I tako neke sam stvari neočekivano dobila, ostvarila, možda bih netko od vas bio sretan s njima, a za nekima još uvijek trčim. Kad bih sada stavila sve na vagu, onu s početka priče; dobiveno i traženo, znate li koji bi dio prevagnuo ? Onaj s dobivenim, jer iskreno, puno sam više dobila nego sam tražila i očekivala . . . ili sam preskromna ? ? ?
subota, 07.04.2007.
„ USKRSLI KRISTE , TEBI VJERUJEMO MI
DA I NAŠ USKRS JEDNOM MORA SVANUTI ,
AL ZNAMO DA ZA USKRS TREBA TRPJETI,
ZA ŽIVOT NAM SNAGE DAJ ! „
utorak, 03.04.2007.
PRIČA O TRI STABLA
Na vrhu jednog brda rasla su tri mala stabla i maštala o tome što će postati kad narastu. Prvo stablo zagledalo se u blistajuće zvijezde što su sjale kao dijamanti na nebu; „ Ja ću čuvati blago“- reče- „ Želim biti prekriven zlatom i ispunjen dragim kamenjem. Bit ću najljepša škrinjica za blago na cijelom svijetu.“ Drugo stablo zagledalo se u mali potok što je probijao svoj put prema oceanu. „ Ja želim biti snažan brod. Želim ploviti širokim morem i nositi velike kraljeve. Bit ću najveći brod na svijetu.“ Treće stablo zagledalo se u dolinu gdje je mnoštvo ljudi užurbano radilo u velikom gradu. „ Ja uopće ne želim napustiti ovo mjesto“- reče. „ Želim narasti tako visoko da ljudi koji hoće vidjeti moj vrh moraju zastati, pogledati nebo i pomisliti na Boga. Ja ću biti najviše stablo na cijelome svijetu. Bit ću najvažnije stablo svih vremena i ljudi će na me uvijek misliti.“
Godine su prolazile, a tri stabla postala su visoka i snažna. Uskoro na planinu dođoše drvosjeće. Jedan od njih pogleda prvo stablo i reče, „ Ovo je stablo prekrasno! Upravo ono što mi treba. Vjerujem da ću ga moći prodati stolaru.“ I poče ga sjeći. Stablo bijaše sretno. Nadalo se da će od njega stolar napraviti kovčeg za blago. Drugi se drvosjeća zaustavi pored sljedećeg stabla te reče: „ Izgleda snažno, moći ću ga dobri prodati brodograditelju.“ I drugo stablo bijaše sretno. Vjerovalo je da će u brodogradilištu postati moćan brod. Treće stablo bilo je uplašeno. Ako i njega posijeku, mislio je, snovi mu se neće ostvariti. „ Meni odgovara bilo koje“, reče treći drvosjeća, zamahne sjekirom i sruši uplašeno stablo.
Kada prvo stablo dospije stolaru, on od njega napravi jasle da se u njh stavi hrana za stoku. Postaviše ih u staju i napuniše sijenom. To nije bilo ono što je stablo željelo. Od drugog srabla bio je napravljen tek mali ribarski čamac. Tako završiše njegovi snovi o moćnom brodu koji nosi kraljeve po svjetskim morima. A treće stablo bilo je nasječeno u velike komade i ostavljeno samo u mraku nekog skladišta.
Prošlo je mnogo godina, a tri stabla već su gotovo zaboravila svoje snove. Ali jedne noći čovjek i žena dođu do staje. Zlatna svijetlost razlila se iznad prvog stabla, kada je mlada žena položila svoje tek rođeno dijete u jasle. Stablo je osjetilo važnost ovog događaja znajući da je čuvalo najveće blago svih vremena. Dosta godina kasnije, nekolicina ljudi ukrca se u stari ribarski brod sagrađen od drugog stabla. Jedan od njih bijaše umoran i leže spavati. Dok je on spavao podiže se oluja i stablo uvidje da nije dovoljno snažno kako bi zaštitilo ljude na brodu. Probudiše čovjeka koji je spavao. On ustade, reče: „ Utihni!“ i oluja stade. Tada stablo uvidje da je na brodu nosilo kralja nad kraljevima.
Konačno, jednog petka ujutro, dođe netko te uze i zaboravljene grede istesane iz trećeg stabla. Ustuknulo je preplašeno kad su ga nosili kroz razjarenu gomilu. Zadrhtalo je kada su vojnici na njega čavlima pribili čovjekove ruke. Osjećalo se ružno, zlo i okrutno. Čovjek bijaše pribijen na stabo i podignut u vis da umre na vrhu brda. Ali u nedjelju ujutro, kad je sunce izašlo i kad je zemlja i sve na njoj treperilo od radosti, treće je stabo znalo da je ljubav Božja sve izmijenila. I svaki put kad se ljudi sjete trećeg stabla – mislit će na Boga. A to je bolje, mnogo bolje, nego biti najviše drvo na svijetu.
Poruka ove priče: Kada stvari ne idu na vašu ruku, uvijek znajte da Bog ima plan za vas. Ako mu vjerujete, on će vam dati velike darove. Svako stablo dobilo je što je željelo, samo ne onako kako je zamislilo. Mi ne znamo uvijek što Bog planira za nas.Znamo da njegovi putovi ( načini ) nisu naši putovi, ali njegovi putovi su uvijek najbolji.
„ Marijin put „
