Na vrhu jednog brda rasla su tri mala stabla i maštala o tome što će postati kad narastu. Prvo stablo zagledalo se u blistajuće zvijezde što su sjale kao dijamanti na nebu; „ Ja ću čuvati blago“- reče- „ Želim biti prekriven zlatom i ispunjen dragim kamenjem. Bit ću najljepša škrinjica za blago na cijelom svijetu.“ Drugo stablo zagledalo se u mali potok što je probijao svoj put prema oceanu. „ Ja želim biti snažan brod. Želim ploviti širokim morem i nositi velike kraljeve. Bit ću najveći brod na svijetu.“ Treće stablo zagledalo se u dolinu gdje je mnoštvo ljudi užurbano radilo u velikom gradu. „ Ja uopće ne želim napustiti ovo mjesto“- reče. „ Želim narasti tako visoko da ljudi koji hoće vidjeti moj vrh moraju zastati, pogledati nebo i pomisliti na Boga. Ja ću biti najviše stablo na cijelome svijetu. Bit ću najvažnije stablo svih vremena i ljudi će na me uvijek misliti.“
Godine su prolazile, a tri stabla postala su visoka i snažna. Uskoro na planinu dođoše drvosjeće. Jedan od njih pogleda prvo stablo i reče, „ Ovo je stablo prekrasno! Upravo ono što mi treba. Vjerujem da ću ga moći prodati stolaru.“ I poče ga sjeći. Stablo bijaše sretno. Nadalo se da će od njega stolar napraviti kovčeg za blago. Drugi se drvosjeća zaustavi pored sljedećeg stabla te reče: „ Izgleda snažno, moći ću ga dobri prodati brodograditelju.“ I drugo stablo bijaše sretno. Vjerovalo je da će u brodogradilištu postati moćan brod. Treće stablo bilo je uplašeno. Ako i njega posijeku, mislio je, snovi mu se neće ostvariti. „ Meni odgovara bilo koje“, reče treći drvosjeća, zamahne sjekirom i sruši uplašeno stablo.
Kada prvo stablo dospije stolaru, on od njega napravi jasle da se u njh stavi hrana za stoku. Postaviše ih u staju i napuniše sijenom. To nije bilo ono što je stablo željelo. Od drugog srabla bio je napravljen tek mali ribarski čamac. Tako završiše njegovi snovi o moćnom brodu koji nosi kraljeve po svjetskim morima. A treće stablo bilo je nasječeno u velike komade i ostavljeno samo u mraku nekog skladišta.
Prošlo je mnogo godina, a tri stabla već su gotovo zaboravila svoje snove. Ali jedne noći čovjek i žena dođu do staje. Zlatna svijetlost razlila se iznad prvog stabla, kada je mlada žena položila svoje tek rođeno dijete u jasle. Stablo je osjetilo važnost ovog događaja znajući da je čuvalo najveće blago svih vremena. Dosta godina kasnije, nekolicina ljudi ukrca se u stari ribarski brod sagrađen od drugog stabla. Jedan od njih bijaše umoran i leže spavati. Dok je on spavao podiže se oluja i stablo uvidje da nije dovoljno snažno kako bi zaštitilo ljude na brodu. Probudiše čovjeka koji je spavao. On ustade, reče: „ Utihni!“ i oluja stade. Tada stablo uvidje da je na brodu nosilo kralja nad kraljevima.
Konačno, jednog petka ujutro, dođe netko te uze i zaboravljene grede istesane iz trećeg stabla. Ustuknulo je preplašeno kad su ga nosili kroz razjarenu gomilu. Zadrhtalo je kada su vojnici na njega čavlima pribili čovjekove ruke. Osjećalo se ružno, zlo i okrutno. Čovjek bijaše pribijen na stabo i podignut u vis da umre na vrhu brda. Ali u nedjelju ujutro, kad je sunce izašlo i kad je zemlja i sve na njoj treperilo od radosti, treće je stabo znalo da je ljubav Božja sve izmijenila. I svaki put kad se ljudi sjete trećeg stabla – mislit će na Boga. A to je bolje, mnogo bolje, nego biti najviše drvo na svijetu.
Poruka ove priče: Kada stvari ne idu na vašu ruku, uvijek znajte da Bog ima plan za vas. Ako mu vjerujete, on će vam dati velike darove. Svako stablo dobilo je što je željelo, samo ne onako kako je zamislilo. Mi ne znamo uvijek što Bog planira za nas.Znamo da njegovi putovi ( načini ) nisu naši putovi, ali njegovi putovi su uvijek najbolji.
„ Marijin put „
Post je objavljen 03.04.2007. u 17:36 sati.