www.mir.blog.hr
srijeda, 18.04.2007.
Jučer vidno neraspoložena, šutljiva, s nabijenom negativnom energijom sama sam sebi bila suvišna. . .Takav je život; jedan dan smijeh ,a drugi suze! Zapadate li i vi u takve krize?
Danas sam odlučila popraviti neraspoloženje kupovinom par cvijetova. Ionako sve vrvi raznim bojama, zašto ne bih i ja svoj prozor uljepšala. Volim tamno crvene vodenike i pelargonije, a njih baš i nema uvijek , ali danas sam kupila samo pelargonije. U kupovini sam srela prošlogodišnju prijateljicu ( tek smo se prošle godine upoznale ) i u onom brzom susretu očiju i osmjehu zbog susreta, odlučile smo; kupit ćemo izabrano cvijeće, ostaviti prodavaču i otići na brzu kavu. Kad se netko ne sretne godinu dana ta kava i ne može biti tako brza! Kroz razgovor smo shvatile da smo još uvijek obje nesposobne za neke stvari. . .A zašto? Postavile smo ista pitanja? Jer ne želimo gaziti preko drugih, ne želimo vrijeđati, lagati , ne prezati ni pred čim da bi ostvarile svoj cilj. . .Vidimo početak ali i komplicirani kraj koji nas obeshrabri, a trbale bi vidjeti samo početak, kraj nas ne bi trebao zanimati. . .Sve u svemu, za našu okolinu smo nesposobne, ali smo zato pronašle orginalne odgovore za one koji čeprkaju po našim životima! I još nešto , kaže mi ona, naučila sam reći „ ne „ i ja, rekoh joj, to valjda dođe s godinama; toliko očvrsneš da nekim osobama konačno možeš reći „ ne „. Razgovor je dalje tekao o našoj različitoj djeci. . .
Ali došavši kući, u glavi mi je odzvanjala ona riječ „ nesposobne „ samu sam sebe upitala jesam li nesposobna?Jesam za nešto, ali nisam za sve; ponosno ću odgovoriti vama koji me ne poznajete. Imam i ja svojih kvaliteta, a nešto mi ne ide, pa ne ide . . .
Uvijek sam se divila ženama koje su sve znale i sve stizale. . .Kad u njihovom razgovoru možeš osjetiti da su načitane, da se razumiju u sva područja; od svemira, zemljopisa, povijesti, glume i filma, glazbe; klasične i zabavne, mode, da su uz to dobre majke ,supruge ,dobre radnice, izvrsne domaćice,da znaju i ručni rad bez obzira što ga ne rade, da svojom pričom mogu uvijek zainteresirati sugovornika , da unatoč brigama , bolestima, problemima što ih kroz život stišču ostaju vedra duha,nasmijane, optimistične, prepune pozitivne energije koja zrači iz njih . . .nisam pretjerala zar ne ? Takvih žena ima u našoj okolini . . .Gdje sam tu ja?
