www.mir.blog.hr
subota, 31.03.2007.
Volim proljeće, ali i cvijeće i današnji dan posvetih svojim sobnim biljkama. Svake godine u danima oko Cvjetnice presađujem biljke , iako nisam nikakva cvječarka, one su velike i zdrave , baš kao kupljene iz cvječarnice. Pa evo nekoliko skromnih savjeta koji će možda nekome i pomoći. Dakle, presađivanje je svake godine ; bacim staru zemlju, a novu izmiješam sa piljevinom i pijeskom ( u malim količinama ). Cijelu biljku uronim u kišnicu i stavim u posudu. Na dno posude uvijek stavljam komadiće crijepa ili cigle, zatim biljka , pa zemlja koju ne pretrpam do vrha posude, sve zalijem kišnicom i jednom mjesečno ih „ počastim“ substralom.Nadam se da je i kod vas takav proces. I tako iz godine u godinu one su sve veće i veće, sad već stižu primjedbe kako sam pretjerala; gdje god pogledaš cvijet. I to je točno; moram se riješiti nekih biljaka. Najjednostavniji način je da dio njih poklonim onima koji ih vole.. I još vam nešto zaboravih reći; ne razgovaram sa biljem kao neki . Jednostavno ih gledam kako stvarno žive, kada ih zaboravim politi listovi im klonu i čekaju da ih vodom vratim u život.
četvrtak, 29.03.2007.
„ … volim proljeće, mislio sam, volim proljeće, neumorno i neotežano, budi nas vedrim lakomislenim zovom da počnemo iznova, varka i nada svake godine, novi pupovi niču iz starih stabala, volim proljeće, vičem u sebi uporno, prisiljavam se da povjerujem , krio sam ga od sebe ranijih godina, a sad ga zovem, nudim se da me obuzme, dodirnem cvijet jabuke kraj puta, i glatku novu grančicu, sokovi žubore njenim bezbrojnim žilicama, tok im osjećam, neka mi kroz jagodice prjeđu u tijelo, jabukov cvat da nikne na mojim prstima, i prozirno zeleno lišće na mojim dlanovima, da budem blagi miris voćkin, i njena tiha nebriga, nosit ću ocvijetale ruke pred zadivljenim očima, pružat ću ih kiši hraniteljki, u zemlju ukopan, nebom hranjen, proljćima obnavljan, jesenima smirivan, dobro bi bilo početi sve iz početka. „
„ Derviš i smrt „
nedjelja, 25.03.2007.
I M E N A
„Lana i Lucija te Luka i Ivan najpopularnija su imena u cijeloj Hrvatskoj. Najviše Zagrepčana svoje sinove nazvalo je redom Luka, Ivan , Marko i Filip, a kćeri Lucija , Lana i Petra. U južnoj Hrvatskoj u modu se vraćaju i tradicionalna imena poput Roko, Jakov , Duje te Lovro a kod djevojčica prevladavaju imena kao u cijeloj Hrvatskoj .U istočnoj Hrvatskoj među djevojčicama su česta imena koja se sastoje od tri slova, poput Ema, Ana i Lea. U našoj zemlji se djeci više ne daju imena poput Marica i Sunčica, čak se događa da osobe koje se tako zovu, promijene ime u Mara i Sunčana. Od 50-ih godina prošlog stoljeća pa sve do 2000. bio je trend drugih imena poput Jadranka, Mirjana i Gordana , a sada su češća kratka imena poput Ema, Dora i Nika“
Koje ime nosite, koja ste imena dali svojoj djeci i što je utjecalo na vas da odaberete baš to ime ?
Moja sestra i ja dobile smo malo duža, nesvakidašnja ali lijepa imena, te smo imale iste inicijale, sve dok nismo promijenile prezimena . . .U ono vrijeme „patila“ sam za imenom Sanja; to je bilo jednostavno, kratko, lijepo,nježno i sanjareće ime. . .Ali Sanja je bilo na svakom koraku kao i Snježana, Ljiljana , Vesna, Gordana a od muških imena meni je ostalo upečatljivo ime Dragan zatim Željko, Miroslav, Darko . . .Dolaskom 90-ih ta imena su polako nestajala, s razlogom ili bez njega ?
Svojoj prvoj kćeri dali samo jednostavno ,sveto ime i danas jedno od najpopularnijih. . .ona se protivi ; zašto baš to ime kad ih ima na tisuće? Drugoj kćeri sam dala nešto starije, kratko također popularno ime i ona je zadovoljna njime; baš kao da me pitala.
četvrtak, 22.03.2007.
L A Ž
Dok sam bila mala djevojčica, vjerovala sam da samo djeca lažu, a odrasli to ne rade. Kako sam rasla, tako sam otkrivala svoju naivnost; da tek male dječje laži nisu ništa u usporedbi s debelim lažima odraslih osoba.
Kako se osjećate i ponašate kad vam neka osoba gledajući vas u oči laže? Jesu li laži stvarno neophodne u današnjem načinu života? Kavu čarobnu moć imaju i zbog čega ju ljudi upotrebljavaju? Da li zbog toga da bi oni koji ih slušaju, bili pošteđeni neugodne istine? Lažu li ljudi da bi određene događaje i ljude stvorili onako kako ih zamišljaju te nas slatkim riječima pridobiju? Čujem glasove oko mene koji govore : sitne laži su korisne, potrebne.
Možda, ali ja volim istinu. . .
„ Laž je rijetko kad skromna-korov raste bujno „
„ Laž je kao grudva snijega : što je duže valjamo to postaje veća.“
„ Šta može hladna i gola istina protiv blistavih čari laži ?“
„ Oni misle da se preko jedne laži može, sa nešto vještine i brzine, prijeći kao preko mosta koji poslije ostane iza njih, nepotreban i neupotrebljiv, dok oni nastave svoj put ka cilju koji je sav od stvarnosti i istine. „ Ivo Andrić
subota, 17.03.2007.
Oskar
Prošle godine odlazila sam uvijek samo na dva bloga, samo njih čitala i oduševljavala se zgodnim pričama , razmišljanjima, citatima i pjesmama. Ideja da bih i ja mogla otvoriti svoj blog , nije mi nikad bila u glavi sve do jednog trenutka…
Krajem prosinca , točnije krajem prvog polugodišta bila sam jako, jako ljuta i to samo zbog jednog zaključenog „ oskara“ iz fizike. Bila sam danima neraspoložena, mogla sam vrištat od jada i muke, ali što vrijedi; nitko me ne bi čuo a i kakva korist od toga? Razlozi za ljutnju bili su višestruki: kako si je moje dijete moglo dopustit jedinicu a ja je nikad nisam imala, ipak ona zna za dvojku ali profesor je kriv. . .Jednog dana došao je moj nećak; naravno vidio je u kakvom je teta revoltiranom stanju i sasvim slučajno, onako zvrknut, kakav je, predložio mi je „ pa teta zašto ne bi otvorili svoj blog i napisali nešto o tom oskaru „ To je bila odlična ideja…pomislila sam….to je ono što mi treba….objavit ću cijelom svijetu svoju ljutnju! Kratak sastav nastao je u trenu…Hvala mom dragom nećaku i njemu bih trbala posvetit jedan post jer on je ipak jedinstven, poseban na svoj način.
I tako je krenulo. . . netko je počeo čitati moje postove, a ja sam krenula s pisanjem i čitanjem drugih. . .Bila sam oduševljena tim virtualnim svijetom. Počela sam komentirati uvijek dobronamjerno, a da netko i stavi kakvu lošu primjedbu na moj napisani post; nema veze; uvijek se nekome nešto sviđa, a drugome ne. . .
Ovdje sam već više od dva mjeseca; ima neka magična moć koja me vuče na blogove i zahvaljujem vam svima dragi prijatelji koji skrećete na moje stranice!
subota, 10.03.2007.
Molio sam Boga za jakost,
A on me načinio slabim
Da bih bio skroman i ponizan.
Molio sam njegovu pomoć
Da bih činio velika djela,
A on me učinio malenim
Da bih činio dobra djela.
Molio sam za bogatstvo i dobra
Da bih bio sretan i bezbrižan,
A on me učinio siromašnim
Da bih bio mudar, neovisan i slobodan
Molio sam za sve stvari ovog svijeta
Kako bih uživao život.
A on mi dade život da bih se radovao
Stvarima u svijetu.
Ništa nisam dobio od onoga što sam tražio,
Ali sam dobio sve ono što je bilo dobro za mene.
Moja je molitva bila protiv mene uslišana.
Ja sam blagoslovljeni čovjek među svim ljudima.
( nepoznati vojnik )
srijeda, 07.03.2007.
ŽENA
RUŽA NIJE LIJEPA, AKO UZ CVJETOVE NJENE NEMA UMILNOG LICA DRAGE , VOLJENE ŽENE. BEZ OPOJNA PIĆA, BEZ DOBRA STARA VINA NI PROLJEĆE NE VRIJEDI NI NJEGOVA MILINA. I NEBO TI JE PUSTO, I SVA BAŠĆA PUSTA AKO NEMA POLJUPCA S TOPLIH, RUMENIH USTA. I NA SVIJETU TI , BRATE , NEMA TUŽNIJE STVARI NEGO GLEDATI DRAGU KAD SE U LICU ŽARI, KAD SE U NJOJ TAJNO LJUBAVNA VATRA BUDI , A NE BRATI POLJUPCE , NE MILOVAT JOJ GRUDI . I PLES VITKOGA ČEMPRESA I UMILNOST RUŽE AKO NEMA LJUBAVI , ŠTO MOGU DA TI PRUŽE ? I SVA SVJETLOST UMA, PA I MUDROST SAMA, BEZ SVJETLOSTI LJUBAVI NISU NEGO TAMA.
DIVNA JE LJEPOTA PJESME, RUŽE, VINA, NO KAD NEMA ŽENE, SVE JE TO PRAZNINA.
HAFIZ
utorak, 06.03.2007.
Ž E N E
Žene, ja ne znam kome ste vi bile blaga kiša jutarnja, ali u naš život ulazite kao pljusci nošeni vihorima. Preko vaših bijelih tjelesa pjeni se bučno život naš, zaustavlja se u virove i pada strmoglavce. Tu mudrost nije lijek, ni starost ne pomaže, i kad sve umukne , vaš je glas još u bilu krvi moje. S čega se mudračeve oči mute i svetačke usne blijede? Ženo, što ne možemo da te jasno vidimo kao pračovjek ženku na suncu, nego si postala strašna vizija i otrov krvi naše, pa bježimo pred tobom i dok mislimo da si daleko , ti bdiješ u našim mislima, i dok hoćemo u radu da te zaboravimo- gle ! Na svim našim djelima tanke vijugaju linije, tragovi tvojih nevidljivih prsta. Šta znači talasava linija vašeg tijela ? I ta nijema , bijela, raspjevana ljepota koju nemirno lovimo kao djeca leptira, a ona nam naizmjence , ili zadaje bol ili se pretvara u gorčinu ? Žene u očima vašim sja ulomak jednog ljepšeg neba koje je sjalo nad sretnijim stvorovima no što smo mi i za neke strahovite kataklizme prslo u parčad
Ivo Andrić
subota, 03.03.2007.
Voljela bih da sam i ja mogla posjetit jednu komunu sa ovisnicima, ali jednostavno nisam došla na tu ideju kad je bilo potrebno…Tako sam od onih koji su bili čula i nešto više nego sam dosad znala.
U komuni se boravi od tri do pet godina, naravno tko izdrži toliko ; jer neki već na početku ne mogu izdržati; tresu se, imaju temperature i odustaju…Samo Bog i oni znaju u kakve sve krize upadaju i koji su glavni razlozi zbog koji ne ostaju .Oni drugi koji ipak početak
savladaju ( jer to je najgore ) ostaju…Jesu li oni odlučniji, imaju li jaču vjeru ??? Njihov dan počinje ujutro u šest sati molitvom krunice, inače mole tri krunice na dan.Poslovi tokom dana su različiti: ručno pranje rublja, kuhanje čišćenje, sječa stabala , rezanje i cijepanje drva, obrađivanje zemlje te sadnja i sijanje povrća. Uz sve to, tu su i domaće životinje o kojima se brinu i od kojih žive. Dani i sati su im ispunjeni radom tako da nemaju vremena razmišljati o stvarima koje ih muče… Bez televizora, kompjutora, mobitela, cigareta…Zamišljam sebe u takvim prilikama i pitam se koliko bih izdržala??? A vi ???
