Dok sam bila mala djevojčica, vjerovala sam da samo djeca lažu, a odrasli to ne rade. Kako sam rasla, tako sam otkrivala svoju naivnost; da tek male dječje laži nisu ništa u usporedbi s debelim lažima odraslih osoba.
Kako se osjećate i ponašate kad vam neka osoba gledajući vas u oči laže? Jesu li laži stvarno neophodne u današnjem načinu života? Kavu čarobnu moć imaju i zbog čega ju ljudi upotrebljavaju? Da li zbog toga da bi oni koji ih slušaju, bili pošteđeni neugodne istine? Lažu li ljudi da bi određene događaje i ljude stvorili onako kako ih zamišljaju te nas slatkim riječima pridobiju? Čujem glasove oko mene koji govore : sitne laži su korisne, potrebne.
Možda, ali ja volim istinu. . .
„ Laž je rijetko kad skromna-korov raste bujno „
„ Laž je kao grudva snijega : što je duže valjamo to postaje veća.“
„ Šta može hladna i gola istina protiv blistavih čari laži ?“
„ Oni misle da se preko jedne laži može, sa nešto vještine i brzine, prijeći kao preko mosta koji poslije ostane iza njih, nepotreban i neupotrebljiv, dok oni nastave svoj put ka cilju koji je sav od stvarnosti i istine. „ Ivo Andrić
Post je objavljen 22.03.2007. u 20:24 sati.