www.mir.blog.hr
subota, 17.03.2007.
Oskar
Prošle godine odlazila sam uvijek samo na dva bloga, samo njih čitala i oduševljavala se zgodnim pričama , razmišljanjima, citatima i pjesmama. Ideja da bih i ja mogla otvoriti svoj blog , nije mi nikad bila u glavi sve do jednog trenutka…
Krajem prosinca , točnije krajem prvog polugodišta bila sam jako, jako ljuta i to samo zbog jednog zaključenog „ oskara“ iz fizike. Bila sam danima neraspoložena, mogla sam vrištat od jada i muke, ali što vrijedi; nitko me ne bi čuo a i kakva korist od toga? Razlozi za ljutnju bili su višestruki: kako si je moje dijete moglo dopustit jedinicu a ja je nikad nisam imala, ipak ona zna za dvojku ali profesor je kriv. . .Jednog dana došao je moj nećak; naravno vidio je u kakvom je teta revoltiranom stanju i sasvim slučajno, onako zvrknut, kakav je, predložio mi je „ pa teta zašto ne bi otvorili svoj blog i napisali nešto o tom oskaru „ To je bila odlična ideja…pomislila sam….to je ono što mi treba….objavit ću cijelom svijetu svoju ljutnju! Kratak sastav nastao je u trenu…Hvala mom dragom nećaku i njemu bih trbala posvetit jedan post jer on je ipak jedinstven, poseban na svoj način.
I tako je krenulo. . . netko je počeo čitati moje postove, a ja sam krenula s pisanjem i čitanjem drugih. . .Bila sam oduševljena tim virtualnim svijetom. Počela sam komentirati uvijek dobronamjerno, a da netko i stavi kakvu lošu primjedbu na moj napisani post; nema veze; uvijek se nekome nešto sviđa, a drugome ne. . .
Ovdje sam već više od dva mjeseca; ima neka magična moć koja me vuče na blogove i zahvaljujem vam svima dragi prijatelji koji skrećete na moje stranice!
