Mikitarije
30.05.2021., nedjelja
Zeleno s natruhama drugih boja
|
Znam, opet zeleno, ali ove je godine zelena boja nešto snažnija nego prijašnjih godina - dovoljno je i kiše i sunca i jednostavno se ne mogu nagledati svih tih nijansi. U kaliće sam posadila šaroliko cvijeće, ali me još zaokuplja zelena koja je još uvijek svježa kao da je početak travnja, a ne kraj svibnja. Mislim da je ovo posljednji set zelenih fotografija, a snimila sam ih jučer u šetnji i nekoliko u dvorištu. Šetali smo jednim nepoznatim puteljkom pa su mi za oko zapinjali obični prizori, a zbog neistraženog puta svaki prizor vidjela sam po prvi put u životu i to me je poprilično oraspoložilo jer mozak voli novo pa makar to bilo nešto svakodnevno u drugačijem i neočekivanom poretku. Pomalo su mutne jer je puhao poprilično jak vjetar kojem mogu zahvaliti za pomalo neuobičajenu, a meni tako ugodnu, svježinu tijekom svibnja. Na ovoj je fotografiji dio nasipa kojim još nisam vidjela. Između nasipa i prave pravcate šume probija se puteljak koji je sasvim prohodan (1. slika). Poprilična količina kiše prirodi je dala i pomalo močvaran štih. (2. slika)   Izdaleka se čuo svrkut ptića koji su očigledno bili gladni. Kad sam se približila ugledala sam staro drvo iz čijeg se smjera čuo zov ptičica i tada sam shvatila da su to vjerojatno djetlići jer je cvrkut dopirao baš iz rupe u drvetu. Čekala sam desetak minuta u nadi da ću fotografirati bar jednog odraslog, ali ništa od toga. Nisam htjela da ptići dulje gladuju pa smo otišli dalje.  Zelena je lijepa podloga koja ističe i druge boje te su se cvjetovi bazge, bagrema, divljih ruža i kojekakve životinjice našle na meti mobitela. Žao mi je što je vjetar jako puhao i što fotografiram mobitelom pa su fotografije takve kakve jesu. Na jednoj od fotografija cvjetovi divljih ruža izgledaju poput velikih, mirnih leptira - oduševilo me.              Na jednom drvetu nalazi se stara urušena čeka. Na fotografijama se ne vidi, ali konstrukcija je urasla u drvo, a ljestve koje su vodile do čeke (promatračnice) obrasle su bršljanom. Igra svjetla i sjene otkrivala se na svakom koraku, a srušeno drveće sve nas podsjeća da svi na kraju padamo i vraćamo se Zemlji.    Prirodu i njezine stalne izmjene rođenja i smrti i svega onoga između mogu naći i na samo nekoliko koraka od ulaznih vrata kuće.     I za kraj zaštita od gromova (kažu da neće grom u koprive) i fotografija krošnje u kojoj se krije tirkizno vretence (za one oštrog oka).   |
