Mikitarije
17.11.2020., utorak
Svježa 8
|
Jutros mi je kiša šaptala najnježnijim riječima, plišana me deka mazila najmekšim dodirima te sam zanemarila neke obaveze i prepustila se užitku, i luksuzu, duljeg ostanka u krevetu. Teško da će me išta danas prenuti iz sanjarenja (niti to želim). Jutrenje ,jutarnje buđenje, sinoć oslobođene misli kući doziva. Um im je kuća, ali skrivene ostaju u zakutcima snova, u nestvarnim bojama zamaštanih svjetova. Zatvoreni kapci stražu im drže. Izdajničko uho propustilo je zvuk. Prenute misli jedna drugu sustižu na povratku kući. Niti jedna ne smije skrivena ostati jer um će ju danju tražiti i sam će ,baš kad ne treba, lutati nestvarnim bojama zamaštanih svjetova. (ostvarila sam svoj san) (foto: Mikitarije)  |
