Mikitarije
07.10.2020., srijeda
Đurđa
|
Prije nekoliko godina uselili smo u novu polovnu kuću. Nije loša, koliko smo mogli toliko smo unaprijed potrošili, ali joj je potreban onako baš temeljit makeover. Zidovi su zdravi, temelji još uvijek temeljiti, vlage nema, a ostalo se da riješiti. Stari crijep zamijenili smo limom (nakon ravnanja greda, novih letvica, dasaka i onog nekog paropropusnog/vodonepropusnog papira). Ostalo je na čekanju. Čini mi se da ova moja generacija ranih sedamdesetih samo nešto čeka, sve je na nekakvu odgodu, a vrijeme ide i ne pita. Ponekad, ipak, odgode nema. Julka je stara i dotrajala (oni koji su čitali redovitije znaju o čemu se radi), ali odradi svoje. Pećnica (ponekad ju, ne znam zašto, oslovim s Đurđa) nije dočekala svoje umirovljenje. Đurđa je bila sasvim ok, nije mijenjala raspoloženja, temperatura stabilna, a topli zagrljaj za kiflice, kolačiće, pečenja uvijek je bio spreman - do prije dva mjeseca. Ponestali su Đurđi topli zagrljaji, ali nas je svako jutro spremno dočekala zovući nas na druženje uz kavu. Ostavili smo ju da se odmori preko ljeta jer je ionako bilo toplo. Zagrljaji su nedostajali, ali moglo se bez njih – samo nek' ujutro zatreperi i otvori se ono omiljeno nam, najsitnije, plavičasto oko koje učas zagrije vodu do vrenja. Jučer je Đurđin liječnik došao prvi put. Izvukao ju je iz omiljenog joj ćoška, izmjerio joj razinu rada metabolizma i kaže da nije dobro. Inače odu donji grijači, a njoj, eto gornji pregorjeli. Donijet će on njoj sutra novi pa će i ona biti bar jednim svojim dijelom nova. Nema problema, rekosmo. Đurđa nam je bitna i ne želimo ju samo odbaciti kao komad smeća (pardon, otpada) premda ima 15, 16 godina. Želja nam je da bude s nama bar do punoljetnosti, a onda nek' ide svojim putem. Došao je liječnik jutros. Donio je sve što bi Đurđi moglo zatrebati, ali Đurđa je pružila neviđeni otpor. Stisnula je svoje vijke (zube), zagrizla i ne popušta. Reče liječnik da su rijetke takve situacije gdje on ne može vijke odvrnuti, ali eto, događa se. Đurđa jednostavno nije htjela nove dijelove. Odlučila je biti svoja, otići sa stilom, u jednom komadu, bez nadogradnji. I svaka joj čast. Nema više snage za onu iskricu i morala sam ju probuditi šibicom i zatreperilo je plavičasto oko, skuhala sam još jednu kavu koju ćefim dok ovo pišem i pogledavam ju. Samo se nadam da neće Julka za njom. Ista su generacija, a ni Đuro nije puno mlađi - on je već dobio novo srce koje pumpa toplu vodu njegovim žilama te će nas, nadam se, bar još 5 zima grijati.  (foto: Mikitarije) |
