Vrijeme jorgovana.
Vjetar im raznosi miris.
Svakog proljeća prolazim uličicama...
Koje su nekad bile na kraju grada.
Rijetke još stoje kućice.
Sve više je katnica.
Ali, vrtova još ima u kojima se granaju i cvjetaju...
Oni plavoljubičasti i bijeli...Jorgovani!
Netko je odrezao nekoliko grančica
I donio ih na tržnicu.
Sad su u vazi i mirisom nam ispunjavaju sobu.
Kolaž jednog poslijepodneva provedenog na balkonu, prije no što sam objesio oprano rublje:
|