Mazurin Kačkavalj (10.)
Držala je buket prekrasnih ruža; bijelih, crvenih i žutih; zajedno s
ukrasnim zelenilom, a sve umotano u prozirnu foliju.
Mazurin je otvorio stražnja vrata i pažljivo stavio zapakirane kolače
na sjedalo; a zatim ih zatvorio i prišao mi, pružajući ruku za pozdrav.
-Eh... Blaž, - reče on, - drago mi je da smo se sreli, a sad Eleonorica
i ja moramo doma. Znate, danas je mojoj supruzi rođendan!
-Oooo, pa sad mi je jasno za koga su kolači i one ruže što ih vaša kćer
tako brižno drži. Želim vam svima ugodno rođendansko slavlje!
- Hvala Blaž! Ja se nadam da ćete još koji puta na grah kod Jožeka,
a onda svakako navratite i do nas. Franciku pitajte gdje je naša kuća i
ona će vam sve objasniti. Morate mi obećati da ćete nas posjetiti!
- Obećajem Mazurine! Evo, stvarno, prvom prilikom ću vas posjetiti!
Rukovasmo se da bi nakon toga moj novi poznanik brzo sjeo u svog terenca,
uključio motor i krenuo dalje, a ja pošao prema trafostanici gdje su me
očekivali tehničari s rezultatima mjerenja. Sve je govorilo u prilog
skorom puštanju u rad novog postrojenja. Telefonom sam obavijestio šefa
i bio je jako zadovoljan obavljenim poslom. Rekao je da zapečatimo
pregradak u trafostanici, postavimo određena sigurnosna upozorenja, pa
se oprema i osoblje može povući s terena u bazu i već od sutra
startamo s novim, sličnim poslom. Meni je dao slobodan ostatak radnog
dana s napomenom kako me iduće jutro očekuje ranije u odjelu.
Obradovao sam se tom iznenadnom malom oslobođenju; obavijestio tehničare
o tome što im je činiti, a zatim se povukao u hladovinu obližnjeg parka,
sjeo na klupu i slušajući cvrkut vrabaca sabirao misli.
Rijetki i dragocjeni su bili takvi trenutci pa sam upravo zbog toga jako
rado, moglo bi se čak reći i sebično uživao u njima. Sa klupe na kojoj
sam sjedio, ispod tek procvjetale mirisne lipe, moj pogled je kliznuo
prema osunčanom i raznobojnim poljskim cvijećem ukrašenom travnjaku.
U povišoj travi, među cvijećem, skakutali su kosovi, letjele pčele i
bumbari, a meni se na tren učinilo kao da oduvijek i zauvijek postoji
samo taj prizor i da se ništa drugo na ovom svijetu ne događa.
Nastavit ću...
|