Sićušna Plava Iskra

nedjelja, 03.09.2006.

Mazurin Kačkavalj (2. dio)

Ubrzo se pojavila noseći jelo na poslužavniku. Prišla je stolu i zaželjela mi
dobar tek. Otišla je zatim natrag, donijela stakleni vrč pun rumenog i mirisnog
vina te dvije čaše za Mazurina i mene.

- Evo dečki! Bute si spili malo vinčeka. Bude vas zgrijalo i razveselilo!

Mirisalo je vino, ali mirisao je i grah s dvije kriške kuhane slanine što su
izvirivale iz smeđe tekuće mase. Iz njih su se izvijali pramenovi pare. Bio sam
gladan pa sam uzeo krišku kruha, a onda žlicu i bez razmišljanja počeo jesti.

- Dobar tek gospon!- reče Mazurin.

- Hvala, gospon Mazurin i oprostite kaj vas nisam ponudil, ali mogli bi si probati
jednu krišku ove fine slanine...- žvačući zalogaj, ponudih ga ja.

- Je, kad ste tak darežljivi, zakaj to ne bi i iskoristil? - reče Mazurin i uze
krišku raženog kruha. Zatim uze vilicu i nabode jednu od kriški slanine, stavi je
na kruh pa brzinom munje zagrize i počne žvakati ukusan zalogaj.

- Ti bokca!- reče Mazurin- Ovakvu ukusnu i dobro kuhanu slaninu nis' već dugo jel!

- Da!- potvrdih i rekoh još: - Upravo zbog tog divnog okusa slanine i graha znam
ovamo navratiti kad sam gladan, u prolazu, a znam da me doma ne čeka večera,
jer moja vam supruga, znate, radi u smjenama i neki put sirota ne stigne skuhati
pa mi onda telefonski javi, a ja joj samo kažem da ništa ne brine i da ću svratiti
do "Jožekove kleti" na jedan dobar grah...

Dok sam ja to izgovorio, Mazurin je smazao kruh i slaninu, dohvatio vrč, stavio
čašu pred mene i sebe, a zatim istim redosljedom napunio obje i rekao kako će
mu baš prijati vino poslije tako dobre zakuske.

Digao je svoju čašu u zrak i nazdravio mi, a ja sam iz pristojnosti uzvratio i otpio
dva gutljaja dobrog portugisca. Nastavio sam zatim s obrokom dok je Mazurin
čitao jučerašnje novine koje je našao na svom dijelu stola. Čitao je neki članak i
tiho negodovao, klimanjem glave lijevo-desno i mršteći čelo, tako da su mu se
guste obrve pri tom gotovo susretale u korijenu nosa.

U "Jožekovoj kleti" je vladala relativna tišina koju su povremeno prekidali zvukovi
iz kuhinje ili poneki automobil što bi svakih minutu-dvije prošao periferijskom
cestom kraj koje se krčma nalazila. Čuli su se i otkucaji starinske zidne ure, ali
ja sam boraveći na tom mjestu uvijek imao osjećaj kao da je vrijeme stalo.

Nastavit će se...
- 00:49 - Komentari (3) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< rujan, 2006 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30  

Studeni 2022 (1)
Siječanj 2014 (1)
Srpanj 2013 (1)
Siječanj 2013 (1)
Kolovoz 2012 (1)
Srpanj 2012 (2)
Lipanj 2012 (3)
Listopad 2011 (1)
Ožujak 2011 (2)
Listopad 2010 (1)
Svibanj 2010 (1)
Rujan 2009 (1)
Ožujak 2009 (2)
Veljača 2009 (6)
Siječanj 2009 (5)
Prosinac 2008 (3)
Studeni 2008 (4)
Listopad 2008 (1)
Rujan 2008 (3)
Kolovoz 2008 (3)
Srpanj 2008 (6)
Lipanj 2008 (6)
Svibanj 2008 (6)
Travanj 2008 (12)
Ožujak 2008 (7)
Veljača 2008 (5)
Siječanj 2008 (8)
Prosinac 2007 (4)
Studeni 2007 (7)
Listopad 2007 (6)
Rujan 2007 (7)
Kolovoz 2007 (2)
Srpanj 2007 (7)
Lipanj 2007 (3)
Svibanj 2007 (1)
Travanj 2007 (4)
Ožujak 2007 (11)
Veljača 2007 (14)
Siječanj 2007 (5)
Prosinac 2006 (2)
Studeni 2006 (1)
Listopad 2006 (6)
Rujan 2006 (13)
Kolovoz 2006 (5)
Srpanj 2006 (5)
Lipanj 2006 (23)
Svibanj 2006 (26)
Travanj 2006 (10)

Opis bloga

  • Blog.hr
    Za sve prijatelje Sićušne Plave Iskre.
    vedjak@yahoo.com
    nešto o meni...

    Moji haiku pokušaji:

    nemarno bačen
    pokraj kante za smeće
    plišani medo

    vrh vlati trave
    u kapljici rose sjaj
    ulične lampe

    u čahuri svojoj
    zatočen sjećam se
    bio sam leptir

    nasred livade
    za hladnoću ne mari,
    djetelina cvjeta

    crveni glasić
    u zelenoj tišini
    pala jabuka

    Kaki jabuke!
    Oh, kako dugo nisam,
    Kušao nijednu!

    navrh oraha
    pogledom gospodari
    jedna vrana

    iza prozora
    djevojčica i medo
    ispred, tulipani

    uz rub guštare
    samonikle ljubice
    pustile miris

    večernji vjetrić
    odjek mojih koraka
    behar i mjesec

    pjesme i suze
    izgubljena mi duša
    još traži svoj dom

    krošnja bez lista
    žutim jabučicama
    siguran je dom

    iz neke rupe
    izvlači kobasice
    pametni mačak

    paukova mreža
    zarobila je misli
    u duplji hrasta

    u svježem blatu
    za gladne golubiće
    komadić kifle

    proljetni vjetar,
    svoja krila proteže
    na grani vrana

    plamsanje neba
    nad prštećom bjelinom
    bujnih behara

    prodorno krešti
    visoko iznad mene
    svraka u letu

    na autocesti
    raskomadana mačka
    vrane se goste

    bagreme mlade
    uz cestu poredane
    njiše slab vjetar

    poput privida
    na dnevnom nebu sjaji
    blijedi mjesec

    zelene lokve
    uzduž prašnjavog puta
    čičak u cvatu

    na uzlet spremna
    zamišljeno me gleda
    kosova ženka

    protkana vjetrom
    ispred našeg balkona
    krošnja javora

    u parku raste
    još vrtlari ga kljaštre
    divovski bonsai

    bijelim poljem
    u crnim kaputima
    vrane, ti i ja

    nemirna je noć,
    na bijelim vratima
    crvene kapi

    na mokroj cesti
    odražava se nebo
    putnik razmišlja

    vršak planine
    morem gustih oblaka
    smireno plovi

    tužnim cvrkutom
    osamljena ptičica
    nekog doziva

    ispod jelke još
    požutjela pšenica
    sjaj prolaznosti

    mali je pauk
    u mislima mojim
    ispleo mrežu

    mrkva u blatu
    sve što je još ostalo
    od snjegovića

    topla sirnica
    osjetilima mojim
    zaokupljena

    u tvrdom ledu
    pečat suhoga lista
    snaga topline

    tako daleko
    zaleđeni vrhunac
    je li ikad još bio




    kao glas tišine
    tri labuda u letu
    iznad jezera

    Vedranwave

    Z A M I S L I !!!




    Zamisli da nema raja.
    Lako je ako pokušaš.
    Nema ni pakla pod nama,
    Samo nebo je iznad nas.
    Zamisli sve ljude,
    kako žive za danas...

    Zamisli granica da nema.
    Učiniti to teško nije.
    Razloga za ubijanje i umiranje nema,
    Nema ni religije.
    Zamisli sve ljude,
    u miru kako žive...

    Da sam sanjar, možeš reći mi,
    No ja nisam jedini.
    Jednoga dana, nadam se, postat ćeš i ti!
    Kao jedan, svijet će živjeti!

    Zamisli posjeda da nema.
    Ako možeš, to me čudi.
    Potrebe za pohlepom i gladi nema,
    Samo za bratstvom svih ljudi.
    Zamisli sve ljude
    Cijeli svijet kako dijele...

    Da sam sanjar, možeš reći mi,
    No ja nisam jedini,
    Jednoga dana, nadam se, postat ćeš i ti!
    Kao jedan, svijet će živjeti!

    John Lennon

    Preveo: Vedran J.wave

Linkovi

TAOIZAM