ponedjeljak, 30.12.2013.
Moja vizija ili...važno je usuditi se
Volim napraviti analizu godine koja je iza mene. To mi je nekako već ritual kao što je drugima, pečenje mnogobrojnih kolača, kupovina i gužvanje po dućanima, frizura i šminka za novogodišnju noć. Ne žalim ni za čim. Nikada. Bilo je samo onako kako je moglo biti. Bila sam ono što je bio moj maksimum. Tada.
Prošlosti se obično cinično smijem u lice. Ponekad se nasmijem i sebi, svojoj naivnosti, beskrajnoj vjeri, nekim pretjerivanjima, dramama i teatralnim životnim situacijama. Nasmijem se i drugima, mnogima i najviše posve iskreno..iz duše..
Jer su ono što jesu i takve ih volim.
Ova godina mi je bila godina kada sam se morala usuditi. Prekoračiti svoje granice. Imati mnogo hrabrosti dok sam se drhteći u jačini, pokušavala smijati. I smijala sam se puno.
Napisala sam zaista mnogo riječi. Na portalu za koji pišem, usudila sam se biti iskrena, bez zadrške, kritički promišljati u oštrini, provocirati radi moguće promjene, istupiti javno i reći...bez trotočke na kraju. Samo sa uskličnikom ili upitnikom. Mnogi su me upozoravali, brinući se za mene i moju egzistenciju. "Ipak si samohrana mama sa dvoje djece, bez stalnog radnog mjesta".
"Nisu mi ništa dali, pa mi ne mogu ništa niti uzeti"..odgovarala sam im. Nisu me uplašili. Nisu me obojali u sivo. Rekla sam što sam mislila da je ispravno, pisala sam realno, ali znam da sam pisala iz duše. I u ime mnogih mojih sugrađana koji nemaju tu priliku. Pa sam bila njihov albatros.
A onda je počela polako titrati ideja. Samohrani sam roditelj koji je štošta prošao.
Sva ona klecanja po sudskim hodnicima, ispitivanja u policijskoj postaji, beskonačna i dugogodišnja borba za alimentaciju, nebrojene suze moje djece što ih otac nije vidio godinama i zaboravio na njih, pitanja, nedostatak odgovora, strah, pa radost što smo dobro, liječenje riječima, nečijim dodirom, pobjede i porazi, razočaranja i demoni prošlosti, snaga i hrabrost, krhkost i sjaj, ogoljenost i titraji novog poziva...
Kada sam prošla sve to, moram učiniti nešto. Za mnoge druge..jer ih osjećam. Jer ih razumijem. Jer sam hodala u njihovim lomljivim cipelama. Jer sam plakala njihove suze.
Jer sam se porezala na ljude..i stajala sama, dok mi se treslo tlo pod nogama..
I osnovala sam udrugu samohranih roditelja. Jer je ovdje nije bilo kada je meni trebala nečija riječ, savjet, priča, utjeha, pomoć, zagrljaj. Spoznaja da nisam sama.
Hrabra srca..njeno je ime.
Jer su hrabri, jer me moja hrabrost spasila, jer sam i ja krhko i lomljivo, nježno i čeznutljivo, ali..hrabro srce.
Sada to znam i sada osjećam da mogu. Dati hrabrost drugima. Roditeljima koji su sami i njihovoj djeci.
I sretna sam jednostavno zato..što sam se usudila..
To mi je jedino važno..
I znam da ću se boriti iz petnih žila, trgati zubima i grebati noktima za njih.
I znam da ću i plakati s njima i grliti ih i pokušati naći njihov osmijeh..
Koji se izgubio negdje putem. U mračnim i hladnim sudnicama. U usamljenim noćima. U samotnim posteljama.
I želim ih podržati, povezati ih, želim zajedništvo, podržavajuću atmosferu, dati im poklon, koji je ponekad veći od ičega..
Osjećaj da nisu sami..
I kada gledam proteklu godinu, gdje su mi mnogi govorili da srljam, da čemu, da zašto..gledam ju sa radošću.
Mnogi su se čudili mojoj spremnosti i odlučnosti da učinim nešto važno za druge. Ne gledajući svoju osobnu korist.
A moja najveća korist, radost i ohrabrenje će biti vidjeti radost na licima onih izboranih lica, koja prolaze svoju tešku bitku.
I moja radost je što osjećam to kao svoj poziv. Svoju viziju da svijet oko mene, učinim možda bar za tračak sunca, svijetlijim i ljepšim mjestom.
Ako uspijem u tome, osjećat ću se ispunjeno i bogato.
I to ne može zamijeniti niti povelika svota u novčaniku.
Dragi moji, od srca vam svima želim ostvarenje vaših vizija, želim vam hrabrost i odlučnost u vašim namjerama i snovima, mnogo radosti i velike vreće smijeha. Želim vam srca puna ljubavi i lijep život, unatoč ovim teškim vremenima.
I..usudite se...
Zaista vrijedi pokušati..
Sretna vam nova godina!
- 23:50 -
Komentari (19) - Isprintaj - #
