ponedjeljak, 05.08.2013.

Izložena

Ljeto je vrištalo u svom njegovom sjaju, rušilo sve svoje granice i prestizalo samo sebe, a ja sam preskakala neke svoje. Gdje je crta koju ne smijem prijeći?
Koliko se smijem izložiti?

Ispisujući sve više svojih misli, ispisivala sam sve više sebe. Otkako sam sve više ulazila u novinarsko pisanje, kao da polako shvaćam svu snagu, težinu i dubinu svakog ispisanog slova. Sa slovima se treba znati igrati. No, kada igra prestaje biti igra?
Da li u onom trenutku kada se izložim previše, pa ću se zacrvenjeti zbog svojih riječi, potrčati da pobjegnem od njih, uplašiti se sebe i nedostatka svojih granica?
Kao da su nestale i ostala je samo hrabrost. Za neke ludost.

Nedostatak nečega je ispunjenost onim drugim. Možda. No ja svejedno već dugo ne seciram stvari. Umorila sam se od toga.
Ne razmišljam više analitičkim umom, ono što me zanima je preskočiti sve iluzije.
Osjećam taj miris hrabrosti oko sebe već dugo. Ne planiram puno, samo skočim, često puta bez padobrana, pa onda skupljam djeliće sebe na širokoj livadi života.
Skupim ih brzo. Pa se onda poput djeteta, kojem su mnogo puta rekli da ne dira vruću pećnicu, opečem..po deseti put. Na sreću, opekotine prođu brže.
Pa onda padnem i liječim se mnogim svojim preskocima..svojim strahovima pogledam u oči, demonima se nasmijem i idem dalje


Izoštravam i šiljim poput olovke sve svoje kuteve gledanja, u nadi da ću spaziti sebe u izlogu nekih željenih očiju.
Pa onda shvaćam da si najljepše izgledam u pogledu stranca koji ne zna ništa o meni, pa ponekad poželim pobjeći s njim.
Pa se popiknem i ugledam sebe u nekom izlogu sa mnogo lijepih cvjetnih haljina i znam...da izložena ne mogu biti...
A ako i jesam, vidim samo svoju hrabrost, vidim samo svoj smisao

Granica nema, one su samo produkt nečijih težnji. Granica nema, one su samo nečiji tuđi izbori.
Ne moj. Ne izbor koji biram.

I vidim svu svoju izloženost, nagost i golost u svom sjaju i blještavilu. Možda sam ogoljena ali sam sretna. Možda ne priznajem granice, ali poznajem sebe.
I sasvim je dovoljno...poput traga sunca na ogoljenoj koži.
Poput kapi vode koje osjećam na svom tijelu...




- 18:35 -

Komentari (6) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Opis bloga

Sve moje metamorfoze

Virtualni susreti

Čitam...

Izvorni život
Tessa
Cistiliste
Love to read
Šašava mamica
Sredovječni udovac
Marchelina
Vidrin smijeh
Neverin
sunce na prozoru
sajam taštine
viviana
Bezšećera. Hvala.
Odsutnost matične ploče
Wall
Sa dva prsta po tipkovnici
Vesper
crna kraljica
Toni
Lido
sdrugestrane
Ed Hunter
twirl
......

Volim...

Kćeri
Prirodu
čitanje
pisanje
film
glazba
Daisies Pictures, Images and Photos