Ljeto je vrištalo u svom njegovom sjaju, rušilo sve svoje granice i prestizalo samo sebe, a ja sam preskakala neke svoje. Gdje je crta koju ne smijem prijeći?
Koliko se smijem izložiti?
Ispisujući sve više svojih misli, ispisivala sam sve više sebe. Otkako sam sve više ulazila u novinarsko pisanje, kao da polako shvaćam svu snagu, težinu i dubinu svakog ispisanog slova. Sa slovima se treba znati igrati. No, kada igra prestaje biti igra?
Da li u onom trenutku kada se izložim previše, pa ću se zacrvenjeti zbog svojih riječi, potrčati da pobjegnem od njih, uplašiti se sebe i nedostatka svojih granica?
Kao da su nestale i ostala je samo hrabrost. Za neke ludost.
Nedostatak nečega je ispunjenost onim drugim. Možda. No ja svejedno već dugo ne seciram stvari. Umorila sam se od toga.
Ne razmišljam više analitičkim umom, ono što me zanima je preskočiti sve iluzije.
Osjećam taj miris hrabrosti oko sebe već dugo. Ne planiram puno, samo skočim, često puta bez padobrana, pa onda skupljam djeliće sebe na širokoj livadi života.
Skupim ih brzo. Pa se onda poput djeteta, kojem su mnogo puta rekli da ne dira vruću pećnicu, opečem..po deseti put. Na sreću, opekotine prođu brže.
Pa onda padnem i liječim se mnogim svojim preskocima..svojim strahovima pogledam u oči, demonima se nasmijem i idem dalje
Izoštravam i šiljim poput olovke sve svoje kuteve gledanja, u nadi da ću spaziti sebe u izlogu nekih željenih očiju.
Pa onda shvaćam da si najljepše izgledam u pogledu stranca koji ne zna ništa o meni, pa ponekad poželim pobjeći s njim.
Pa se popiknem i ugledam sebe u nekom izlogu sa mnogo lijepih cvjetnih haljina i znam...da izložena ne mogu biti...
A ako i jesam, vidim samo svoju hrabrost, vidim samo svoj smisao
Granica nema, one su samo produkt nečijih težnji. Granica nema, one su samo nečiji tuđi izbori.
Ne moj. Ne izbor koji biram.
I vidim svu svoju izloženost, nagost i golost u svom sjaju i blještavilu. Možda sam ogoljena ali sam sretna. Možda ne priznajem granice, ali poznajem sebe.
I sasvim je dovoljno...poput traga sunca na ogoljenoj koži.
Poput kapi vode koje osjećam na svom tijelu...
Post je objavljen 05.08.2013. u 18:35 sati.