utorak, 23.07.2013.

Gladna

Dok sam te slušala, gledala tvoj zarobljeni duh i promatrala tvoje tijelo u kavezu, shvatih koliko si gladan života. Ne znaš to. Niti ne naslućuješ.
Ali što god pokušavala, izvući te tisućama svojih osmijeha, ludošću i nježnošću, uporno ti i postojano pružajući ruku, da te vratim u život, da dotakneš osmijeh, da osjetiš trag sunca na mojoj koži, da udahneš strast, odjednom spoznah da bespomoćno pokušavam nemoguće. To moraš sam. Bez mene.
Možda pored mene, možda ću te pratiti u stopu gledajući zvijezde ili ići ispred tebe pokušavajući ti osvijetliti put..poput krijesnice

Ti si samo pričao, a ja sam omotana onom teškom i ubijajućom omčom od tvojih riječi, koja me stezala i gušila sve više, nazirala svakom svojom stanicom naš kraj. Gledala sam u njega poput samoubojice koji gleda u svoje oružje i pred očima mu prolazi čitav njegov život. U slikama, isprekidanim sekvencama, fleševima koji dolaze, odlaze...
I insomnično sam lutala noćima, pokušavajući naći trag koji bi te odveo do one zaključane škrinje..do tebe samog. Jer ga više ne možeš naći.




Tako sam mnogo bila gladna . Previše sam se zasitila nedostajanja i grčenja ruku..da izdržim. Još samo malo. Pa će onda možda, iako puknu žile i napravim još stotine koraka unazad i poreknem sva svoja obećanja,možda će nestati. A ja ću se napokon zasititi tvoje nježnosti. Možda će tada moja koža izgubiti boju gladi za tvojim dodirom, a moje ruke otvoriti svoje prste. Možda će tada čipkasti veo nedokučive tajne života, pasti pred tobom, pa ćeš kleknuti ničice i nasmiješiti se . Sebi pred ogledalom. Meni u tragu sunca.

Želim da se najedeš života. Da izađeš iz začaranog kruga u koji si kročio, ne znajući koja te neman tamo čeka. Nisam znala da će dočekati i mene. I da ću ju gledati noćima i moliti ju da te pusti. Da te pusti da me čuješ. Da te pusti da me čuješ...

I da ću ispucati svu svoju artiljeriju i iskoristiti sva ubojita oružja da se obračunam s njom. Jer ne želim više biti gladna..
Jer ne želim lutati noćima. Lagana poput pera od iscrpljenosti borbe. A boriti se moram.
I umorna od grčevite omče koja steže moje tijelo, mučeći me.

Želim se samo najesti zvijezda.
Želim se napiti sunca do pijanstva.
Da mi izgori grlo i nestanu sve riječi koje bih ti možda poželjela reći, ali neću. Jer ih ne bi čuo.
I prestati lomiti zube jer grizem ono što ne smijem.



- 23:19 -

Komentari (5) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Opis bloga

Sve moje metamorfoze

Virtualni susreti

Čitam...

Izvorni život
Tessa
Cistiliste
Love to read
Šašava mamica
Sredovječni udovac
Marchelina
Vidrin smijeh
Neverin
sunce na prozoru
sajam taštine
viviana
Bezšećera. Hvala.
Odsutnost matične ploče
Wall
Sa dva prsta po tipkovnici
Vesper
crna kraljica
Toni
Lido
sdrugestrane
Ed Hunter
twirl
......

Volim...

Kćeri
Prirodu
čitanje
pisanje
film
glazba
Daisies Pictures, Images and Photos