Dok sam te slušala, gledala tvoj zarobljeni duh i promatrala tvoje tijelo u kavezu, shvatih koliko si gladan života. Ne znaš to. Niti ne naslućuješ.
Ali što god pokušavala, izvući te tisućama svojih osmijeha, ludošću i nježnošću, uporno ti i postojano pružajući ruku, da te vratim u život, da dotakneš osmijeh, da osjetiš trag sunca na mojoj koži, da udahneš strast, odjednom spoznah da bespomoćno pokušavam nemoguće. To moraš sam. Bez mene.
Možda pored mene, možda ću te pratiti u stopu gledajući zvijezde ili ići ispred tebe pokušavajući ti osvijetliti put..poput krijesnice
Ti si samo pričao, a ja sam omotana onom teškom i ubijajućom omčom od tvojih riječi, koja me stezala i gušila sve više, nazirala svakom svojom stanicom naš kraj. Gledala sam u njega poput samoubojice koji gleda u svoje oružje i pred očima mu prolazi čitav njegov život. U slikama, isprekidanim sekvencama, fleševima koji dolaze, odlaze...
I insomnično sam lutala noćima, pokušavajući naći trag koji bi te odveo do one zaključane škrinje..do tebe samog. Jer ga više ne možeš naći.
Tako sam mnogo bila gladna . Previše sam se zasitila nedostajanja i grčenja ruku..da izdržim. Još samo malo. Pa će onda možda, iako puknu žile i napravim još stotine koraka unazad i poreknem sva svoja obećanja,možda će nestati. A ja ću se napokon zasititi tvoje nježnosti. Možda će tada moja koža izgubiti boju gladi za tvojim dodirom, a moje ruke otvoriti svoje prste. Možda će tada čipkasti veo nedokučive tajne života, pasti pred tobom, pa ćeš kleknuti ničice i nasmiješiti se . Sebi pred ogledalom. Meni u tragu sunca.
Želim da se najedeš života. Da izađeš iz začaranog kruga u koji si kročio, ne znajući koja te neman tamo čeka. Nisam znala da će dočekati i mene. I da ću ju gledati noćima i moliti ju da te pusti. Da te pusti da me čuješ. Da te pusti da me čuješ...
I da ću ispucati svu svoju artiljeriju i iskoristiti sva ubojita oružja da se obračunam s njom. Jer ne želim više biti gladna..
Jer ne želim lutati noćima. Lagana poput pera od iscrpljenosti borbe. A boriti se moram.
I umorna od grčevite omče koja steže moje tijelo, mučeći me.
Želim se samo najesti zvijezda.
Želim se napiti sunca do pijanstva.
Da mi izgori grlo i nestanu sve riječi koje bih ti možda poželjela reći, ali neću. Jer ih ne bi čuo.
I prestati lomiti zube jer grizem ono što ne smijem.
Post je objavljen 23.07.2013. u 23:19 sati.