utorak, 30.10.2012.
Od Jeseni
Prve samozatajne pahulje snijega donijele su onu sjetu što miriše na zimu, cimet i gorkaste poljupce pred rastanak.
Mirisale su na potpis na koži, čeznutljivi pogled u vremena koja su se dogodila ali nikada nisu, na nevinost duše koja najjače svijetli jutrima
Jesen je ipak još tu ali kao da uzmiče jer se dala previše
Razotkrila potpuno, zavela sebe i mene do granica koje nisam poznavala.
I zahvaljivala sam joj svakoga jutra, dana i večeri.
A onda je onako slučajno, sa hrpama raznobojno obojanog lišća, u neletu vjetra koji lomi do kostiju, donijela pismo radosti, ljubavnu poruku, baš poput one koju ostavljaju zaljubljene djevojke od nekih šesnaest, sa nekoliko poljubaca i par kapi parfema previše.
Pismo ispunjeno bezglavom i mahnitom zaljubljenošću, strastvenom žudnjom koja zna.
Riječi ispisane tintom sna.
......
Draga M.
Još uvijek sam ovdje jer znam da si oduvijek i zauvijek zaljubljena u mene. Pratim sve tvoje slobodne padove, svlačenja i pokrivanja, ogoljenja i spuštanja do tunela koji su ispod sjaja, boja i kože. Vidim da se usuđuješ zaći do kostiju. Plešeš po granicama svojih obzora. Skidaš magle kojima su obavijene tvoje misli i širiš krila samozaljubljivošću koju si tek nedavno upoznala. Usuđuješ se voljeti puštajući. Vezanost za ljude tek je ucjena koju plaćamo s kamatama od suza.
Znam da imaš hrabrosti suočiti se sa hladnim zimskim noćima. One su samo stepenica koju moraš prijeći da rasteš još više, ljepše, u punini..
Poklanjam ti prste koji će se ispreplesti s tvojima, nečiju tišinu koja neće zaglušiti tvoju već će rasti zajedno. Poklanjam ti pahulje koje će se metamorfozirati u tetovaže ispisane nečijim dahom na tvojoj koži.
Poklonila sam ti i onaj trenutak pred...ali sada znam da uviđaš svu njegovu ljepotu, nezaboravnost, slobodu od sebe kada puštamo one koje volimo. Znam da ćeš uhvatiti svaki njegov fluid, svaku njegovu nijansu, svaki mikrosvemir ispisan u nečijem pogledu.
Darujem ti neke nove osmjehe da ih otkriješ, neke nove misli da zagrebeš još dublje, mnoge samo tvoje riječi da ih ispišeš. Postala sam tvoj stih a ti si postala moj.
Postala sam tvoje najljepše ogoljenje, ljepota nagosti u sjaju, oslobođena suvišnosti.
Darujem ti i prisutnost u mekoći koja te nekako sve više oblači na tvoje veliko iznenađenje. Nemoj misliti da zbog nje više nisi čvrsta. Ti samo drhtiš mekom fragilnošću od koje si satkana, snolikom lelujavom formom koja ti je materija. Prihvati ju i stopi se s njom. Ne teži više za čvrstom konačnošću, ona je samo varka za kukavice.
Poklanjam ti autorska prava na sebe, neke priče se jednostavno moraju zaslužiti ..životom.
I znaj da te nikada neću napustiti . I da ću se uvijek vraćati. Naći ćeš me u pahuljama, u dječjem smijehu s mirisom božićnih kolača, u glasnoj tišini leda i sjevernih hladnih vjetrova. Naći ćeš me i u prvom buđenju proljeća, u ljetu koje sa svakom kapi znoja izvlači ono suvišno bolno. Naći ćeš me i u mnogim odlascima i dolascima, traženjima i nalaženjima, u mirisu jagoda i čežnje u dječjim snovima, u okusu žudnje koja lomi.
Tvoja vjerna....
Jesen u stihu
...........
I kupila sam ju plativši svoju cijenu .
Neki stihovi se zaista moraju zaslužiti životom.
- 22:51 -
