nedjelja, 07.10.2012.
Jesen u stihu
I čekala sam ju..
Ispisivala i prepisivala u svim svojim stihovima. Pretplatila se na nju davno prije slobodnog pada s lišćem
I onda je došla. Zavela me samozaljubljenošću.
Vlažnim mirisom šume, plesom duša u igri lišća
I pretvorila sam je u stih
U misao slobodnu poput ptice
Pretvorila sam je u osjećaj
U odlučan hod uz prepuštanje sebi
A poklonila mi je zagrljaje drveća
Grlila sam ih kako nisam grlila nikada do sada
Tijelom , mislima, čitavom dušom
I mjesecom i suncem u sebi
A poklonila mi je onu tanku liniju, onaj stih koji sam tako dugo tražila
Prevrnula svaki kamen, val, oblak, svaku misao i čežnju da ga nađem i osjetim
Zbog njega sam prošla sav magličasto izgubljen hod u nekim samotnim noćima
Darovala mi je kišu plesnu poput najvještijeg partnera
I sada je tu i ne pišem više ja
Ovo nisu moje riječi, ovo su stihovi koji su mi poklonjeni
Od jeseni koja ogoljuje, skida, svlači, ruši
I uzela me cijelu a ja sam uživala u toj predaji
Predaji tihoj, obojanoj, mirisnoj, krhkoj, snažnoj
Jer kupila me ..svojim stihom kojim me ljubila, svlačenjem koje ne ranjava već osnažuje, vjetrom koji ne ruši nego hrabri
Kupila me slobodom od sebe , nemirom u kojem samo neki nalaze mir, žudnjom koja ruši sve moje iscrtane granice
Vraćajući se iz svih svojih šumovitih magli, padajući slobodno ali sa sigurnošću zavedena ja joj izjavljujem svoju bezuvjetnu ljubav
Dišući u ritmu zvijezda, ponovno obukavši svjetlucavu haljinu mjeseca
Metamorfozirajući se u obojani list
Ja sam ona a ona je ja
I ne dam ju nikome
Neupitna do srži, potpuna, vjetrom nošena, bez početka i kraja, prepuštajuća i puštajuća...
Moja obojana jesen u stihu
- 23:40 -