petak, 07.09.2012.
Dvorac
U mojoj blizini je dvorac.
Jedan od onih prekrasnih zdanja koji je u svojoj mladosti sjajio ljepotom.
A sada se u njemu nastanila Tuga
Bilo je to vrijeme kada se voljelo oduvijek i zauvijek.
Strastveno zaljubljena žena dala ga je izgraditi u čast svome pokojnom mužu
I blistao je dvorac dugo..
Kao i njena ljubav
Ali godine ne biraju..bili to dvorci ili mi sami
I sada taj dvorac zajedno sa njenom vječnom ljubavlju čeka svog kupca
Da mu vrati radost
Pričao mi je o dvorcu dugo.
Čovjek, koji se na neki čudan način , uvijek uz odlaske i ponovne susrete, provlači već dugo mojim životom.
" Želiš ga možda kupiti?
"Koja je cijena? "..pitala sam ga uz smješak
"......."..rekao je
" uz jedan dobar jack-pot zašto ne bi kupio"
" ako ga kupiš, tvoja sam"...rekla sam uz smijeh...
" Mogla bi ga ti kupiti"..rekao je
" A šta ću ja s dvorcem? Ja nisam princeza, mada sam napisala stotinu bajki. Da kupim dvorac trebala bi pustiti kosu i negdje visoko u kuli do oblaka čekati svog princa. A ja znam već dugo da prinčevi ne postoje. Ili da se bez nade u otkrivanje skrivaju u nekim neuglednim žapcima. A tu ne pomaže niti najljepši poljubac. Princa nećeš naći niti neumorno ga tražeći i grčevito čekajući.. To ne ide tako..."
" Mogla bi otvoriti vrtić u dvorcu..zamisli..."..rekao je...
Jer to mi je ipak jedan od poziva i moram priznati da je ideja primamljiva. Zanesena u maštariji, zamišljala sam slike...
Ja dvorac vjerojatno neću kupiti jer cijena je ....
Ali moj dvorac je moje srce gdje su dobrodošli svi dobronamjerni posjetitelji otvorenog i čistog srca
I moj dvorac je moj um gdje su dobrodošle sve misli u bojama, i svi oni koji ne mjere nekom svojom zadanom mjerom
Sjaj je bezmjerljiv a granice su da se ruše trgajući ih zubima i noktima
I moj dvorac je moj duh prepun kristalno čiste tišine
Meni ne treba bajka da me zavede, niti princ da izgubim godine čekajući ga
Ja sam se zavela sobom i svojim dvorcem koji sjaji u meni
I nema tih godina koje će urušiti njegovo zdanje
Ali ja sam zaljubljena i u bajke i napisat ću ih još stotinu
Svoju dugu kosu moram povremeno rezati jer se u njoj skuplja sva moja tuga
A s tugama treba najoštrije
Moje dvije princeze spavaju u sobi iz koje osjećam bajkovite snove
Jedino čemu se ja klanjam su Radost i Ljubav
I pred njima klečim ..i divim im se svakoga dana
I pronalazim ih na najčudnijim mjestima
Ne samo u velikim sjajnim zdanjima nego često i u ruševinama
Ali znaš....ako ipak jednom kupiš dvorac...
- 23:23 -