srijeda, 11.07.2012.
Radost
I nakon čitanja nekih starih dragih pisama na koja su me podsjetili neki novi događaji o starim bliskim dušama
I nakon što sam iščitala kako se nisam puno promijenila i ponadala da se i oni nisu promijenili
I uslijed istinskog i prvog sebičnog svojatanja ovog ljeta
Koje u svojoj najpaklenijoj vrućini crpi iz mene sve ono što ne treba tu biti
A ja mu radosno mašem na odlasku sa najdivnijim okusom soka od višanja i mirisom snova divnih bića u drugoj sobi koja spavaju..
Razmišljala sam da moram ..ali zaista ..napisati jedno pismo
I to onako rukom, nostalgično sjetnim načinom
Dodirujući papir i svoje riječi
Sa mirisom tinte i dahom ljetne noći
Pisano sa osmijehom za koji se nisam nadala da ću skoro vidjeti u ogledalu
I pisala sam..noćima
Polako i žustro, žureći se da nešto ne pobjegne, da mi slučajno i krišom vjetar ne otjera koju riječ, misao, slovo
A riječi nisu bježale, ne...
Niti ih je najjači vjetar mogao otpuhati
Draga Radosti
Znam da ti se dugo nisam obratila, štoviše, tjerala sam te i bježala od tebe. S razlogom i bez razloga, čupala sam te iz svog bića vjerujući da te ne zaslužujem. Vjerovala sam često da nisam taj tip koji će uživati u suživotu s tobom. Da sam ja sjeta i čežnja, nezaustavljiva glad i potraga gonjena žudnjom koja lomi. Ponekad sam dobila poriv da te tražim, ali sam to činila iz krivih razloga ili s pogrešnim nekim. Nisam te tražila tamo gdje sada znam da prebivaš. U svakom kutku moje duše, u svakom fragmentu mojih misli, u svakom lomljivom dijelu moga tijela. Na mom licu i u kosi.
Nevjerojatno otkriće, reći ćeš...možda pomalo s podsmijehom. Znam...
I ne divim se više tom čarobnom trenutku jer on nije samo puki trenutak, mistično obojan nekim nevidljivim nitima, prošaran najdivnijim bojama. On je postao stanje slobode, mjesto i prostor gdje sam potpuna i ispunjena.
I ja te osjećam neprolazno i u svemu .
I ja se zaljubljujem svakoga dana...u neke nove dimenzije života.
U neki novi pogled, drugačiji osmijeh.
Zaljubljujem se kada plešem onaj predivan ples po rubu obzora obojan novim bojama i drugačijim mjerilima.
I osjećam te i u sjeti..osjećam te i u neutaživoj žeđi za životom
I u traganju jer znam da kada tražim..živa sam...
I idem dalje...dišem...
I znaš..ne postoje više one riječi koje mi te mogu oduzeti..jer si tu, u meni
I ne postoji osoba koja mi te može ukrasti
Niti najjača oluja koja mi te može srušiti
Moja koža drugačije dodiruje, moje oči su širom otvorene
Pogled zna kuda treba gledati
Čežnje su nasmiješena mjesta, koljena više ne bole, padovi nisu tako stakleni..
I hvala ti od srca što me nisi napuštala
Jer znam da si ti ona koja ne ostavlja, koja samo čeka jer čekati mora
Postoje putevi koje moramo proći sami
Postoje mjesta gdje nema ruke koja nas čeka
Ali uvijek postoji osmijeh koji izgara od želje da ga napokon ugledamo
Tvoja M.
Zatvarajući kovertu , sa zvijezdama zapečačenu i ljetom namirisanu, šaljući svoje riječi napokon na pravu adresu, dala sam ju vjetru i kiši u iščekivanju..
I riječi su letjele, razigrano i lepršavo, slobodno i prepuštajuće a ja sam ih pratila pogledom i mirisala noć...
A noć ima predivan miris...
- 00:02 -
Komentari (17) - Isprintaj - #
