četvrtak, 19.01.2012.
Ugovor sa prepuštanjem
"naša priča nije završila. tek je počela.."..rekao mi je netko...
...
Postoje priče koje završe prije nego što i počnu.
Teško je odrediti onu granicu koja razdvaja kraj i početak.
Postoje priče koje su tek počele mada smo mislili da su završile.
I one priče koje traju, mada ih nekako i ne primjećujemo.
Tihe su, neprimjetne, nepozvane i sasvim slučajne.
No prije svega postojane. U svojoj neodređenosti. I šutljivoj rječitosti.
Postoje i priče za koje tek mislimo da su stvarne, moćne, trajne i posebne.
No ispada da su samo plod naše mašte. I da se ispod čipkaste krinke našeg doživljaja krila neka igra spleta okolnosti.
Bez jačine, postojanosti i snage.
Dugo sam imala detaljno razrađen i osmišljen pakt sa sobom.
Sa svojim emocijama dogovorila sam plan i program i teza biti "negdje na sredini" činila se kao dobra opcija.
Bez očekivanja, bez leptirovog leta, bez prekomjerne količine davanja sebe i primanja nekoga u onaj dio sebe koji se može krhotinasto slomiti.
Bez primanja u satenske stihove i zanos umotan u iščekivanje ljubavi.
Slobodni let bez definiranja, završio je slobodnim padom. Bez padobrana.
Bez zaštite.
Ja jednostavno nisam od onih koji mogu polovično.
Ja moram do kraja. Potpuno
Po definiciji...do kraja, do srži,moćno, jako, zaneseno, do zadnjeg daha. I pada.
Postoje dani kada u nježno svilenom zalasku sunca neke dječje roza boje ..jednostavno shvatim.
Da sam umorna od bježanja.
I ne želim više. Trčati od sebe.
I sklapati dogovore i potpisivati ugovore s voljenjem..na pola..
I moram igrati na sve ili ništa.
Ovisnički, hazarderski duh voljenja i osjećanja.
Bez kalkulacija i matematike.
Oduvijek i zauvijek. I obećajem si..do zadnjeg svog daha..
Jer ja ne mogu na pola, i ne mogu sa zadrškom, i ne želim više prijateljevati sa oprezom i distancom.
Jer...kako god pala...oprezno, distancirano, površno...uvijek boli isto.Ništa više niti manje.
I znam da sam ja od " sve ili ništa".
I da su predaja i prepuštanje moje jedine opcije.
Bez obzira na putokaze, karte, planove, dogovore i ugovore.
I dok brišem svoju isključivost i kategorije..
Dok definiram slobodni pad..i čujem lepet krila koja se ovaj put žele podići potpuno..do neba i preko...
Potpisujem ovaj put ugovor sa onim što sam uvijek bila, čak i onda kada sam lagala svojim nepostojećim potpisom.
Potpisujem ugovor sa predajom i prepuštanjem.
Sa voljenjem bez isključivosti, zadrške i distance.
Sa vjernošću i dosljednošću sebi...
Potpisujem ugovor i sa padom...jer on je najbolji učitelj..
Onaj..bez padobrana...samo moj...
- 11:35 -
Komentari (16) - Isprintaj - #
