ponedjeljak, 02.01.2012.
Očekujem da ne očekuješ
Dok sam mislila da sam dosta toga naučila, nekako sam povjerovala da su očekivanja izvor lomova..
Na njima se pada, na njima se ruše mostovi među ljudima, zbog njih se gubi vjera, zanos, ljubav...
I vjerovala sam da mogu ne očekivati i nisam željela da se očekuje od mene...
A očekivala sam da se od mene ne očekuje...bar ne previše...
I zaista nisam željela..očekivati...
I trudila sam se iz petnih žila i borila se i opirala da išta tražim..
I nekako drhtila kada sam čula one neke riječi..ili osjetila onaj neki pogled...dodir..
I vodila silne bitke sa svom tom idejom o očekivanjima...
Pisala o njima, razradila ideju do u najsitnijih detalja, pisala im da me zaobiđu, da me se klone, da odu..što dalje...
Jer...ne trebaju mi..ne želim ih blizu...
A ono s čim najviše ratujemo...i od čega najviše bježimo...
Sustigne nas..kada smo najslabiji..i najmanje spremni..
I sigurni da smo tu stepenicu prošli..a nismo ostavili trag da nas nađu...
Ni mrvice, niti cipelicu, niti trag u pijesku...
A nespremni smo nekako uvijek..pomalo...
I nema putokaza, niti znakova a ni svjetionika sigurnog u put...kojim treba poći...
I dok mi se srušila cijela moja savršena teorija da neću očekivati, niti da ću nekima dozvoliti da imaju očekivanja...
Zanosi su bili jači..kao i uvijek...i odnijeli pobjedu nad riječima, teorijama dobro razrađenima, nad naivnim zabludama i racionalnim promišljanjima ..
Veselje im je bilo bezgranično....
Shvatili su da su nepobjedivi..nedostižni...mahnito svemoćni...
Nikakve noćne analize i sinteze ne mogu im baš ništa...
Srce pobjeđuje i izlazi iz ringa slaveći...
A kad su tuge svladale riječi..koje su ipak samo riječi..
Jer su riječi samo nada lijepo umotana u čaroliju
I koje nestanu čim prođe onaj magični trenutak
Kada shvatiš u čemu je trik...
I kada je kraj vožnje...na nekom vrtuljku...
I prestane glazba...
Shvatiš...da nema teorije i nema riječi..za život..i za ljubav..
jer je to..samo osjećaj...
- 23:38 -
Komentari (16) - Isprintaj - #
