subota, 12.03.2011.
Samo postojim
Ja samo postojim
i idem...težim ljubavi,
bez obzira da li ju našla...
i idem...težim dobroti,
bez obzira što ju baš ne vidim ...
oko sebe...
ali vidim svoj put,
svoju težnju, nekoj dobroti...
i nekoj ljubavi
i nekoj istini...
koliko god me uvjeravali
da nema smisla...
ali u sjenama noći,
sve dobiva smisao
i svrhu
i cilj
i obožavam to lelujanje
besano, insomnično,
nemogućnost stajanja
ovdje sa svima njima...
i njegovo hotimično pretvaranje
i izbjegavanje nečega
što nema potrebe da je izbjegnuto
jer sve znam...
i on zna...
i čar je u tome...
bez pretvaranja
okolišanja,
unatoč njegovom prepuštanju apatiji
i mojim svim oštećenjima
jer mrlje, tragovi, rupe, dijelovi...
tu su...
da li se mogu složiti?
obojati?
presložiti?
bez posljedica...
ali volim taj neki zvuk...
ili bez zvuka...
kada jednostavno...
samo postojim
takva kakva sam...
bez obzira na sve...i svakog...
bilo koga...
i neki titraji i odbljesci,
dok plešem
i pjevam
dok odzvanja moj glas
kao da je tuđi...
ali osjećam pitanje,
u njenim očima...
na koja ne znam odgovor,
i znam da traži spas...u meni...
a ne znam da li sam dostojna...
rekao je da sam divna
ali...loša za sebe,
i da se ne volim dovoljno
koliko bi trebala...
ali pogled...
u biće koje sam stvorila
dovoljan je razlog...
da me vrtnja...
ne ošteti...
ne umori...
da ne izgorim...
iako želim....ponekad jako...
i sjećanje...na dan
njenog dolaska na svijet
i ushićenja...
kakvog nikada više ne osjetih...
suza....od života, od radosti postojanja
svojeg
i njenog....
a sada...
poput srodnih duša
pričamo...
i pjevamo...
i plešemo život zajedno...
i plačemo...i smijemo se...
i u tišini noći sanjamo zajedno
poput dvije duše
spojene u jedno...
Za Luciju...volim te....
..
..
- 23:00 -
Komentari (12) - Isprintaj - #
