četvrtak, 25.11.2010.
Intuicija
Nazivamo je intuicija ili unutarnji glas.Kakav je to glas koji bi nas trebao voditi, usmjeravati, reći nam što trebamo raditi, što je ispravno ili dobro za nas.Često razmišljam o tome...Većina ljudi ima silnu potrebu biti neprestano okružena ljudima i kao da ne mogu ili ne znaju biti sami sa sobom, biti sa svojim najskrivenijim mislima, željama, snovima, strahovima, tugom ili boli.Naravno, ponekad je to zaista teško, ali mislim da je to jedna od najpotrebnijih stvari da bi čuli i osjetili svoj unutarnji glas a što je to drugo nego mi sami.Umovi su nam prepuni informacija sa svih strana, od medija, raznih knjiga za samopomoć, ljudi s kojima smo u svakodnevnom kontaktu ili onih s kojima smo ovako virtualno povezani, preko poslova kojima se bavimo, raznoraznih učitelja ili propovjednika sa brdo savjeta kako naći sebe i raditi na sebi. U cijeloj toj priči mislim da još više gubimo sebe i udaljavamo se od onog što zaista jesmo. Kada pogledam unazad, vidim da sam na neki način vidjela i osjećala neke stvari, unutarnji glas mi je neprestano šaptao, zatim govorio, čak ponekad i vrištao na uho....nisam slušala.Dobivala sam poruke na razne načine i kroz mnoge ljude i situacije.To vidim i znam sada.Ne slušamo sebe...više slušamo sve druge, nego onog tko zna najbolje što je dobro za nas.Nitko nas ne poznaje toliko dobro, nitko ne može osjetiti neke stvari umjesto nas, drugi mogu samo pokušavati, nagađati i pretpostavljati.Sjesti u tišini i poslušati sebe...ima li bolje knjige, boljeg savjeta. Mislim da ne može biti. Samoća može biti prekrasna stvar u kojoj vodimo razgovor sa svojim unutarnjim glasom, slušamo sebe , tražimo i primamo odgovore. Svi se vjerojatno ponekad bojimo toga jer, ima li težeg ali istovremeno i najkorisnijeg zadatka nego suočavanje sa samim sobom.Sa svojim nagomilanim teretima koje svi mi nosimo .Sa strahom od budućnosti , kojeg vjerujem mnogi ponekad osjećaju, sa neisplakanom tugom jer su nas ljudi strašno povrijedili, sa ljutnjom i bijesom na neke nepravde koje su nam nametnute.Ali zadatak također može biti i prekrasan, doći do svojih najskrivenijih želja koje smo nekad davno suočeni sa surovošću života, negdje duboko zakopali, do svojih najvećih dječjih snova koje još ponekad sanjamo, ne usuđujući se ikome priznati, jer bi naišli na neodobravanje, podsmijeh, možda bi nas smatrali izgubljenima ili neprilagođenima svijetu u kojem živimo.Doći do sebe, do onog što zaista jesmo kada skinemo sve one slojeve nametnutog prilagođavanja, doći do onog što zaista želimo biti, ima li bolje ili ljepše stvari za nas.Potražimo se, susret bi zaista mogao biti zanimljiv i ...poslušajmo.
- 23:19 -
Komentari (10) - Isprintaj - #
