subota, 31.07.2010.
Poput knjige
Kada sam prije dva tjedna, uslijed svog životnog kaosa u kojem sam se nalazila, odlučila poći sama sa dvije kćeri na more, mnogi su mi rekli da sam luda, da neću moći, i slične stvari, ali shvatila sam to kao izazov, i naoružana snagom i hrabrošću...otišle smo u nepoznato. Bila sam zaista sama, stotinama kilometara daleko od doma, bez ikoga poznatoga kome bih se obratila, bez baka i djedova koji će uskočiti u pomoć, bez auta i puno novaca.Bio je to put u otkrivanje sebe.Zasićena glupostima, pomalo sjebana i luda od svega, osjećala sam da se moram maknuti i potražiti se...Kada smo stigle, pomalo me hvatao strah....u šta sam se to upustila, ali stvari su same polako sjedale na svoje mjesto. Ujutro kupanje, zatim lagani ručak, odmor, ponovo kupanje, večerica, a onda nama omiljeni trenutak...zalazak sunca, svaku večer na drugi način.Idemo gledati kako sunce ide spavati- govorila je moja Dora. Svaki dan sve više sam se emotivno i duhovno povezivala sa svojim kćerima , ali i sa sobom.Uzela sam si nekoliko knjiga, koje već neko vrijeme želim pročitati, ali...otvorila sam jednu najljepšu knjigu...sebe.Otkrivala sam svoje misli,svoje želje, snove, nakon dugo vremena sam bila potpuno slobodna osjetiti sebe sa svom svojom boli, svojim strahovima i neisplakanom tugom, ali isto tako i svu svoju ljubav i otvoreno srce prema novim prilikama i novim ljudima u svom životu.Stranice su se iščitavale svakoga dana, i knjige koje sam donijela sam potpuno zaboravila.Čitala sam sebe, čitala sam koliko sam jaka, hrabra, koliko imam ljubavi i želje za životom, čitala sam koliko volim ovaj život i koliko želim prigrliti sve što mi želi dati. A vjerujem da će mi dati još puno divnih trenutaka i mnogo divnih ljudi, puno prilika i mnogo putovanja duše. Želim si još puno ovakvih izazova, jer mi je ovaj bio jedna zaista prekrasna knjiga...knjiga koju ću pamtiti cijeli život. Ne postoji niti jedna knjiga koja je tako intrigantna , zanimljiva, koja toliko vrvi emocijama, kao što je naše srce i naš duh.Ponosna na sebe vratila sam se kući , prepuna prekrasnih zalazaka sunca, bliža sa svojim kćerima nego ikada i sa knjigom koju ne mogu odložiti na policu ili vratiti u knjižnicu ali je njena vrijednost neprocijenjiva i neusporediva sa bilo kojom drugom.Neka mi se dogode još mnoga ovakva putovanja...putovanja u tišini mog duha...čitanje najljepše knjige na svijetu...
- 00:25 -
Komentari (12) - Isprintaj - #
