nugatino
|
nekad davno sam imala boga koji je odgovarao standardima. ali ja nisam trebala boga da mi prašta, meni je trebao bog da mašta i da leti slobodan, nekad sam davno imala boga, sad ga ostavljam maštanjima... njima bog treba. |
ako možeš zaboravi
|
dovrši ružičasto nebo nepromišljenim riječima. rastanci zauvijek imaju okus nedovršemog ljubljenja, zar i tebi? htjela bih te voljeti do sutra. htjela bih biti jedinstvena poput roza oblaka. ipak, ne naslanjaj mi se na oči koje bježe u pogled. ne nasljanjajaj mi se na zaboravljanje. u nijednoj boji zraka ne mogu se osjećati izvanzemaljska. poljubi se posljednji put i siđi niz stepenice kao da ih nikada nisam vidjela nizbrdo, nikad više. |
neki se rode kraj vode
|
ne volim biti doma. zbunim se i ne znam koja sam ispravna. i ne volim gužve. jučer su umrli i michael jackson i farrah fawcett. čudan dan, žaliti za pantomimičarima anđela dok na drugom kontinentu bukti rat... ... i sve je stvarnije od zvijezda... les etoiles, rekli bi bliski gravitaciji, tamo gdje sam bila. ali ja ne znam, ponekad me strah da moje srce kuca kontrarno silama svemira. kao da se borim protiv SVEGA, kao ponekad me strah, jer ne znam kako bih drugačije mogla da znam. noćas je izraz mog lica plava, sve dok čekam na pomake mraka među zvijezdama ne osjećam se ravnopravna i ne želim vjerovati: noćas sam svake druge boje osim Očekivanja i nebo mraka koje bi se moglo objasniti kao crno, titranje srca koje se ne bi moglo objasniti ničim osim Sudbinom, ti si mnogo maglovitiji u svojoj izmaglicima sve kao da se složilo u jednu nemoguću sliku, dva kraja svijeta na jednom završetku, Mutni Mutni Mutni |
Iranska Stvarno Ljubavna
|
ne, ti nisi pola mene, niti smo skupa jedno: ti si moja Cjelina, ona bez koje Sve nema smisla na koji se toliko pozivam. vremena je trebalo koliko Je da te pronađem kao bespogovornu repliku na svako moje pitanje o Bitku, mom i svakom drugom. ne, ti nisi moje pola, i mi se ne djelimo na dva: jer mi nismo Jedno, mi smo Cjelina, mi smo Sve, i tek sada kada ne mogu postojati osim kao tvoj Dio Svega u Ničemu tek sad shvaćam koliko je suptilna Ta razlika, koliko mala i koliko važna životna istina, da te ustvari volim više od vlastitog života: jer 1+1 je Dva, kao Yin i Yang, kao savršena cjelina Svega. |
poem for the rooftops of iran
|
|
refleksija, uskoro
|
uskoro ću napuniti dovoljno da prestanem brojati; uskoro ću u kasici-prasici skupiti naprsnuće za mudrost. i šta to znači? kad uskoro će mi biti svejedno za sve što je izvanjsko, uskoro ću morati odgovarati za sve što je bilo lažno. uskoro ću morat podnijeti sve u mom životu što je bilo "uskoro"l... i što to stvarno znači... to "uskoro"? jer vrijeme se mijenja; čas je sunčano, čas je kišno. a ja idem u korak s vremenom, dragi moj. želim ono što je suprotno. potajno uživam ono što je trenutno, dragi moj, ja za tebe istovremeno ne mogu biti i jedinstvenost i dvojnost; kad sam protiv svega, ti znaš točno o čemu govorim. osim svega što sam sad, ja ne mogu biti drugo. i u tome je sva moja pravost. znam, komplicirano je to. ili kompliciram; nepotrebno, vjerovatno. eh, kako smo samo naopaki u ludim ogledalima promjene, oblici koji nemaju vlastitu stvarnost. i neba, i oblaci, i pločnici, i prolaznici, i nevidljivi zečevi i romantični bubnjari, i žene lude od ljubavi, oka nevinih životinja u sredini: kako smo samo odraz - i samo odrazi. dragi moj, kako ne znam do falširati kad razmišljam o adresama koje ne postoje u pravičnosti. jer u astralima emotivnosti ne postoji katastri, ne postoje reguli, a mi smo izmislili sve ostalo: za nas postoje i pravi i krivi, a kad zarežeš svoju kožu ipak smo ljudi, krvavi i bolni ispod stvarnosti. i tek ponekad, ja pokušam zaustaviti drhtaj trepavica pred lažiranim pogledom, i sjetim se kako ćuti iskrenost na ulicama, tad pomislim "uskoro" je misao koja može da traje, trajanje koje ima moć da prestane, i tada brojim, svako sada do "uskoro" kao korake do nemoguće pobjede: prokleto je biti čovjek koji misli i misliti kako je to predivno. |
poviše dna
|
tebi ne mogu biti prošlost niti sutra previše je toga između još živo u nama. ne dopusti da te razočaram, i ne dopusti da padaš vrišteći moje ime: znaš da nikad ne bih voljela da se prolomim zrakom slobodnog pada bez prisustva mog tijela. ne brini, mene ti nitko ne može oduzeti, mene mi nitko ne može posustati, ja sam ona koju poznaješ mamurnu od buđenja, pospanu od postojanja, ushićenu od možebitnoga, sve sam to još ja i brinem samo onda kada se moj ushit ili moj mir (kojem si me ti učio biti) poskliznu u sanjanjima: i onda kad uvijek očekujem previše, još uvijek, to sam ja: ona koja se smije, sebi, uvijek prije nego ostalima, ne brini se za mene, preživjet ću poviše dna. |
za marlu, imenjakinju po proljeću i duhu
|
idem do dna, ali ne pomaže, na putu srećem svjetlo i poglede, svoje oči, svoje viđenje, svijet prije rađanja, sve izgubljene nade, nepostojeće vrijeme, sve pronađene ljude, i strahove i sigurnost, na putu srećem mjehuriće... mjehuriće... mjehuriće... i idem do dna, ali ne pomaže, jer ja ne mogu da potonem, ja od vode sam, i od zraka, kao i od vatre, i od zemlje, i kad god krenem, ja moram da idem sve da se pronađem, da ne isplivam, da ne potonem, da se ne izgubim, da se ne ugušim, da ne nestanem, da ostanem ili da nastanem ja idem do dna, da i prije i poslije udahnem šaljem ti :* u čelo života do dna i nazad |
kako sam pala iz fizike
|
da li sam plava smeđa siva ili polusijeda debela mekana tvrda napuhana pametna glupa plitka duboka vesela tužna sretna prazna prepuna neispunjena napeta lagana previše premalo nedovoljna ili sve? da li sam nešto ili pre da li sam uopće, tko zna ako postoji i antimaterija? |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
PAMETNE: i u letu i u boji i naopačke
sve nijanse koje ne primjetimoipak postoje.
***
ako imaš hrabrosti za pitanje, imaj i za odgovor
***
jedino treba odlučiti: mrziti ili ne mrziti cijeli svijet?
***
ja nisam baš za lažni moral; više sam za nemoral.
***
prelako je ovih dana svemir uzeti zaozbiljno, stvarno.
***
jer kada se i posljednje laži obistine, preostat će nam jedino istina.
***
moja prostranstva su moji zatvori.
***
voljeti... dovoljno ili ne?
dovoljno, kako nije. kad nije.
***
opstati! ah, kako zabavan
zadatak.
***
on je čovjek koji će reći:
'ti si kao ocean'.