idem do dna,
ali ne pomaže,
na putu srećem
svjetlo
i poglede,
svoje oči,
svoje viđenje,
svijet prije rađanja,
sve izgubljene nade,
nepostojeće vrijeme,
sve pronađene ljude,
i strahove
i sigurnost,
na putu srećem
mjehuriće...
mjehuriće...
mjehuriće...
i idem do dna,
ali ne pomaže,
jer ja ne mogu da potonem,
ja od vode sam,
i od zraka,
kao i od vatre,
i od zemlje,
i kad god krenem,
ja moram da idem sve
da se pronađem,
da ne isplivam,
da ne potonem,
da se ne izgubim,
da se ne ugušim,
da ne nestanem,
da ostanem
ili da nastanem
ja idem do dna,
da i prije i poslije
udahnem
šaljem ti :*
u čelo života
do dna
i nazad
Post je objavljen 03.06.2009. u 22:21 sati.