|
idem do dna, ali ne pomaže, na putu srećem svjetlo i poglede, svoje oči, svoje viđenje, svijet prije rađanja, sve izgubljene nade, nepostojeće vrijeme, sve pronađene ljude, i strahove i sigurnost, na putu srećem mjehuriće... mjehuriće... mjehuriće... i idem do dna, ali ne pomaže, jer ja ne mogu da potonem, ja od vode sam, i od zraka, kao i od vatre, i od zemlje, i kad god krenem, ja moram da idem sve da se pronađem, da ne isplivam, da ne potonem, da se ne izgubim, da se ne ugušim, da ne nestanem, da ostanem ili da nastanem ja idem do dna, da i prije i poslije udahnem šaljem ti :* u čelo života do dna i nazad |