|
uskoro ću napuniti dovoljno da prestanem brojati; uskoro ću u kasici-prasici skupiti naprsnuće za mudrost. i šta to znači? kad uskoro će mi biti svejedno za sve što je izvanjsko, uskoro ću morati odgovarati za sve što je bilo lažno. uskoro ću morat podnijeti sve u mom životu što je bilo "uskoro"l... i što to stvarno znači... to "uskoro"? jer vrijeme se mijenja; čas je sunčano, čas je kišno. a ja idem u korak s vremenom, dragi moj. želim ono što je suprotno. potajno uživam ono što je trenutno, dragi moj, ja za tebe istovremeno ne mogu biti i jedinstvenost i dvojnost; kad sam protiv svega, ti znaš točno o čemu govorim. osim svega što sam sad, ja ne mogu biti drugo. i u tome je sva moja pravost. znam, komplicirano je to. ili kompliciram; nepotrebno, vjerovatno. eh, kako smo samo naopaki u ludim ogledalima promjene, oblici koji nemaju vlastitu stvarnost. i neba, i oblaci, i pločnici, i prolaznici, i nevidljivi zečevi i romantični bubnjari, i žene lude od ljubavi, oka nevinih životinja u sredini: kako smo samo odraz - i samo odrazi. dragi moj, kako ne znam do falširati kad razmišljam o adresama koje ne postoje u pravičnosti. jer u astralima emotivnosti ne postoji katastri, ne postoje reguli, a mi smo izmislili sve ostalo: za nas postoje i pravi i krivi, a kad zarežeš svoju kožu ipak smo ljudi, krvavi i bolni ispod stvarnosti. i tek ponekad, ja pokušam zaustaviti drhtaj trepavica pred lažiranim pogledom, i sjetim se kako ćuti iskrenost na ulicama, tad pomislim "uskoro" je misao koja može da traje, trajanje koje ima moć da prestane, i tada brojim, svako sada do "uskoro" kao korake do nemoguće pobjede: prokleto je biti čovjek koji misli i misliti kako je to predivno. |