uskoro ću napuniti dovoljno da prestanem brojati; uskoro ću u kasici-prasici skupiti naprsnuće za mudrost.
i šta to znači? kad uskoro će mi biti svejedno za sve što je izvanjsko,
uskoro ću morati odgovarati za sve što je bilo lažno.
uskoro ću morat podnijeti sve u mom životu što je bilo "uskoro"l... i što to stvarno znači... to "uskoro"?
jer vrijeme se mijenja; čas je sunčano, čas je kišno.
a ja idem u korak s vremenom, dragi moj.
želim ono što je suprotno. potajno uživam ono što je trenutno,
dragi moj,
ja za tebe istovremeno ne mogu biti i jedinstvenost i dvojnost;
kad sam protiv svega,
ti znaš točno o čemu govorim.
osim svega što sam sad, ja ne mogu biti drugo. i u tome je sva moja pravost.
znam, komplicirano je to.
ili kompliciram; nepotrebno, vjerovatno.
eh, kako smo samo naopaki u ludim ogledalima promjene, oblici koji nemaju vlastitu stvarnost.
i neba, i oblaci, i pločnici, i prolaznici,
i nevidljivi zečevi i romantični bubnjari,
i žene lude od ljubavi,
oka nevinih životinja u sredini:
kako smo samo odraz - i samo odrazi.
dragi moj,
kako ne znam do falširati
kad razmišljam o adresama koje ne postoje
u pravičnosti.
jer u astralima emotivnosti ne postoji katastri, ne postoje reguli,
a mi smo izmislili sve ostalo:
za nas postoje i pravi
i krivi,
a kad zarežeš svoju kožu
ipak smo ljudi,
krvavi i bolni ispod stvarnosti.
i tek ponekad,
ja pokušam zaustaviti drhtaj trepavica pred lažiranim pogledom,
i sjetim se kako ćuti iskrenost na ulicama,
tad pomislim
"uskoro"
je misao koja može da traje,
trajanje koje ima moć da prestane,
i tada brojim,
svako sada do "uskoro"
kao korake do nemoguće pobjede:
prokleto je biti čovjek koji misli
i misliti
kako je to predivno.
Post je objavljen 10.06.2009. u 02:52 sati.