let u boji naopačke

poviše dna


tebi
ne mogu biti prošlost
niti sutra
previše je toga između
još živo u nama.
ne dopusti da te razočaram,
i ne dopusti da padaš
vrišteći moje ime:
znaš da nikad ne bih voljela
da se prolomim zrakom slobodnog pada
bez prisustva mog tijela.
ne brini,
mene ti nitko ne može oduzeti,
mene mi nitko ne može posustati,
ja sam ona koju poznaješ
mamurnu od buđenja, pospanu od postojanja,
ushićenu od možebitnoga,
sve sam to još ja
i brinem samo onda kada se moj ushit
ili moj mir
(kojem si me ti učio biti)
poskliznu u sanjanjima:
i onda kad uvijek očekujem previše,
još uvijek, to sam ja:
ona koja se smije,
sebi, uvijek prije nego ostalima,
ne brini se za mene,
preživjet ću
poviše dna.

05.06.2009. petak

- Gukni golube (8) - Misli na drvo - #

<< Arhiva >>