čekanje, interrupted
što sam sve htjela nabirem u prostore između sada i nikad drugo, sakupljam trenutke koji nikada nisu postali vrijeme, kao bahati kolekcionar svjesnosti na zidovima nadolazećeg iscrtavam sve snove zaustavljene na unutarnjoj strani kapaka prije stvarnosti, mirise livada kojima sam željela trčati bez spoticanja prašine cesta podignute koracima u nepoznatom smjeru kruga leđa lagana pod rancem ničega što trebam neograničenost daljina nesputanost tijela kao herbarij dehidriranih snova ukoričen između prije i poslije sakupljam trenutke čije je vrijeme prošlo jednostavno i naizgled neprimjetno kao neka noć u jutro ili neki dan u sumrak, kao zrnca pijeska istekla kroz grlo pješčanog sata kao gravitacija na djelu, nezapisani zakon o nepovratnosti propuštenog uopće ili ponovo, nadalje ostaje samo sanjarenje lišeno ničeg osim sna o stvarnosti, ničeg osim nade sve što sam čekajući htjela između prije i poslije spavanje je u slikama. |
manifestacije rane socijalizacije u kasnijoj dobi
sve je bilo niz slučajnosti koji se pretvorio u rutinu, i kada god to pokušam svesti na zajednički nazivnik uvijek dobijam = 'nepomirljive razlike', koje onda istinski razumijem bolje kao pojam, ali ga ne mogu potkrijepiti činjeničnim opisima ili statističkim podacima već samo gomilama neiživljenih emocija kao tempirana bomba već danima hodam neoprane kose i uglavnom me ni ne smeta jer zaokupljena sam nastojanjem da shvatim nesklad između vlastitih tijela i uma te količinu samovolje koja se u meni zbiva samovoljno, a ja kao da sve manje dajem i sve manje zadržavam, mora da sve manje imam sebe ili se na raspolaganju ikome, ali zatvaram oči pred očitostima i u sjećanju ih param u flasheve nespojivih rubova, imitiram osjećaj da sam svjesna kako se moram malo potražiti ovih dana, iako u stvarnosti nisam uopće sigurna gdje bih sve mogla dospjeti između ekstrema odsutnog ignoriranja, prkosnog kontriranja ili bezuvjetnog slaganja pa se gubim u apstraktnim mogućnostima i ne mogu se zaustaviti sve dok se ne prisilim da odvratim svu pažnju samo kako bih ostala uopće prisutna na zemlji, jer to ustvari ono što trebam vježbati u ovom životu, (!) ali istina je da sam se toga evo upravo sad sjetila, stoga to nije isprika već dogmatično obrazloženje zašto nisam prisutna ponekad ili češće nadoknađujem se drugdje, dajem više nego što stvarno vrijedi i zauzvrat imam razlog, čisto zato što je uvijek dobro imati razlog, a svakako bolje nego ne imati ga. |
[ŠESTO ČULO] Zavjese su plave Skoro sive Kao nebo od kiše I pokušavaš Gledati ravno kroz njih U Sunce Ali sivilo Blješti bijelo Ravno u tvoj pogled Kao utopljeno Duboko ispod oblaka Nenalik na snijeg Kao skoro plave zavjese Zamalo sive Ti gledaš Kako odsjaj Naliči na Sunce sažeto u točku Koja probija sadržaj Kao epilog Koji se naslućuje Uskoro Kroz zavjese Koje lelujaju. |
'Welcome to Taiwan' - Pristina lokalna?
rodila sam se sa snom o ruksaku na leđima u kojem bih nosila svoj svijet sažet svugdje sa sobom, kao da sam puž iz prošlog života reinkarniran u ovom tijelu predimenzioniranih ticala kojim si okrznem bedra svakim korakom u neprestanom pokretu stopalima maznim koracima žene utrljavam se u tlo i vodim ljubav sa zemljom kao melodija prepuna žudnje obvijam ju neopipljivim dodirima dok ne osjetim titranje planeta kako se uspinje uz bedro na bokovima ruke su koje vode do orgazmičke eksplozije trajanja besciljnog kretanja svijetom sa kojim se neprestano susrećeš ali ga ne prepoznaješ uvijek istog koliko nestalno lice ima, ali ne očekujući ništa od njega smiješiš se jutranje sneno i pokazuješ svoja stopala kojima hodaš bosonoga na njima kao mozik tragovi boje svake zemlje koju sam ugazila, ili se ja bar tako nadam da jest tako. jer snovi se tako rijetko ponavljaju. |
progresivna
.osjećam se dobro - bolje svakako danas nego jučer ili neki drugi dan kada ne vidim podivljalo jugo kako se uvlači pod moje krilo i svojom težinom zanosi moj let južno gdje su vezovi mojih obala sve slabiji moj gaz sve plići, konopi raspuštenih niti pretanki za oluju ili ostanak .sve poslije neki bi nazvali bijeg neki spas neki sloboda osjećam kao da nije važno spomenuti da se daljim od obale .niti su pukle i čuo se samo potmuli zvuk udarca željeznog prstena o kamen i kako se konop rastapa na površini mora dok leđima naslonjena na val isplovljavam u noć crnu kao ugljani ambis ni bitnosti ni razlozi ni djela ni isprike nemaju boju vidljivu u tami noći bez zvijezda kao da ne postoje osjećam se dobro - bolje svakako sada nego ranije, i bolje ranije nego inače |
Serija: ŽELIM, I
|
[TOBOGAN ZA MISLI] želim tobogan za misli koje su važne i značajne za neki trenutak, vrijeme ili priču, da posve refleksno kliznu u odjeljak za pamćenje istog trena kad na neki način postanu bitne da su uhvaćene u prolaznosti i sigurne od omaške zaborava dok dalje nastavljaju svojim vremenom čija je najmanja jedinica titraj kazaljki ručnog sata jer su međusobno zapletene u zaustavljenu sekundu čiji se otkucaji ponavljaju ali se sadržaj mijenja, i ne mogu se pouzdati u vlastiti doživljaj stvarnosti koju bih pamtila jer nemam dokaze da se slika pred mojim očima mijenja a osjećam kako vrijeme prolazi, iako sjene na licima zidnih satova imaju izraz nepomičnosti i sunce ih baca na lica prolaznika, ja se neprestano budim iznova i iznenadno čekajući jutro koje je možda već prošlo poluotvorenih očiju pomičem vrijeme budilnika sve do krutosti elasticiteta napuklih kapaka ostajem bez izbora svakog dana i sve češće trebam koji trenutak da se dozovem iz polusna, da ga toplom vodom otopim iz trepavica, prije nego što pustim jutro da kroz poluotvorene škure uvede dan unutra. |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
PAMETNE: i u letu i u boji i naopačke
sve nijanse koje ne primjetimoipak postoje.
***
ako imaš hrabrosti za pitanje, imaj i za odgovor
***
jedino treba odlučiti: mrziti ili ne mrziti cijeli svijet?
***
ja nisam baš za lažni moral; više sam za nemoral.
***
prelako je ovih dana svemir uzeti zaozbiljno, stvarno.
***
jer kada se i posljednje laži obistine, preostat će nam jedino istina.
***
moja prostranstva su moji zatvori.
***
voljeti... dovoljno ili ne?
dovoljno, kako nije. kad nije.
***
opstati! ah, kako zabavan
zadatak.
***
on je čovjek koji će reći:
'ti si kao ocean'.