|
[TOBOGAN ZA MISLI] želim tobogan za misli koje su važne i značajne za neki trenutak, vrijeme ili priču, da posve refleksno kliznu u odjeljak za pamćenje istog trena kad na neki način postanu bitne da su uhvaćene u prolaznosti i sigurne od omaške zaborava dok dalje nastavljaju svojim vremenom čija je najmanja jedinica titraj kazaljki ručnog sata jer su međusobno zapletene u zaustavljenu sekundu čiji se otkucaji ponavljaju ali se sadržaj mijenja, i ne mogu se pouzdati u vlastiti doživljaj stvarnosti koju bih pamtila jer nemam dokaze da se slika pred mojim očima mijenja a osjećam kako vrijeme prolazi, iako sjene na licima zidnih satova imaju izraz nepomičnosti i sunce ih baca na lica prolaznika, ja se neprestano budim iznova i iznenadno čekajući jutro koje je možda već prošlo poluotvorenih očiju pomičem vrijeme budilnika sve do krutosti elasticiteta napuklih kapaka ostajem bez izbora svakog dana i sve češće trebam koji trenutak da se dozovem iz polusna, da ga toplom vodom otopim iz trepavica, prije nego što pustim jutro da kroz poluotvorene škure uvede dan unutra. |